Abortus ne smijemo dovoditi u pitanje: Temeljno žensko pravo je izbor i sloboda o svom tijelu

Abortus ne smijemo dovoditi u pitanje: Temeljno žensko pravo je izbor i sloboda o svom tijelu

Ovih dana u Hercegovini pojavili su se plakati “Ne daj me majko” koje je postavila religiozna organizacija sa ciljem preispitivanja pitanja abortusa u našoj zemlji. U Banjaluci je nedavno pokrenuta “Pro-life” organizacija, a sve ovo na mala vrata uvodi važno žensko pitanje - pitanje izbora kada je  žensko tijelo u pitanje. Ovo je kontroverzna tema na Balkanu, posebno imajući u vidu da živimo u zemlji u kojoj religija igra važnu ulogu u ljudskim životima i da je abortus tabu tema.

Foto: Facebook

Piše: Maja Isović Dobrijević/BUKA

U zemljama okruženja situacija nije ništa bolja, u Hrvatskoj je došla situacija da se na ulicama uzvikuju imena žena koja idu na prekid trudnoće, a u Srbiji je “pro life” godinama veoma jak. Ženske organizacija su jasne, ovo je pitanje važno, a svako postavljanja pitanja o abortusu dovodi do toga da se ostale ženske teme stavljaju po strani i da se svi resursi moraju staviti u odbranu ženskog prava- prava na izbor.

Vildana Džekman iz Fondacije CURE iz Sarajeva kaže da je prije tri godine bila aktuelna priča iz neformalnih krugova da je postojala jedna inicijativa od strane žene koja je u skupštini u Livnu da se u zakonu ugradi odredba da se ženama zabranjuje abortus, u tom trenutku toj ženi je rečeno da to nije pogodan trenutak takvu inicijativu i da se sačeka sa tim.

“To je bio nagovještaj da trebamo da se pobunimo protiv takvih inicijativa. Ova kampanja koja se dešava sada. U Hercegovi je kampanja koja ima priličnu finansijsku podršku imajući u vidu da su zakupljeni bilbordi i da oni koštaju. Ovom kampanjom se ženi uskraćuje njeno temeljno pravo, a to je pravo na izbor i slobodu u pogledu odlučivanja o svom tijelu. Imajući u vidu situaciju u regiji jasno je da će ovakve kampanje vrlo snažno da zahvate i područje Bosne i Hercegovine”, rekla je za BUKU Vildana Džekman.

Za BiH ovo znači da će žene, feministkinje i ženske organizacije morati biti jasnije i glasnije u svojoj borbi za očuvanje ovog ženskog prava.

“To je borba koja znači očuvanje osnovnog ženskog prava, a to je pravo da ona sama ima izbor i slobodu odlučivanja o svojim reproduktivnim pravima i slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu. Naša borba se mora fokusirati na očuvanje prava na abortus, a to bi značilo da ćemo morati neka druga pitanja koja su jako važna stavimo po strani, zato što je pitanje abortusa nešto što se ne smije potezati. To onda znači da ukoliko se fokusiramo na pitanje abortusa, nećemo se moći baviti temama učešća žena u političkom životu BiH”, ističe Vildana.

Ona dodaje da se u Banjaluci pojavila jedna “pro-life” organizacija koja je tek najavila svoj rad, tako da nemaju zvaničan sajt, ali ima informacija o njihovom registrovanju.

“Ovo je nešto što polagano dolazi, odnosno, počinje biti aktivnije i vidljivije, a čisto sumnjam da strategija o ovome nije postojala od ranije. Sa druge strane, mi imamo i jedan problem, a to je da u zakonu stoji da svaki ljekar ili ljekarka može da se pozove na prigovor savjesti, u svakom trenutku na to se mogu pozvati, ali to se ne koristi često. Ovo bi svakako moglo da izazove do jako velikog broja femicida u BiH, jer kad ženama uskratite pravo na abortus ona se podvrgava ilegalnim postupcima što automatski znači da njen život dovodimo u opasnost. Zabrana abortusa značilo da bi da se vraćamo mnogo godina unazad i da ne poštujemo brojne konvencije koje su potpisane”, ističe Vildana. Naša sagovornica dodaje da je situacija jako opasna i da ovakve religiozne organizacije nisu bezazlene.

“Imamo primjer Hrtavske gdje se nije reagovalo na vrijeme, pa danas ispred bolnica imamo molitelji i moliteljice koji se mole, a čak su i ušli u bazu podataka u bolnicama pa javno prozivaju žene, govore im da su ubice, uzvikuju njihova imena  i samim tim stvaraju pritisak ženama. To su vrlo opasne stvari i kršenje osnovnih reprokuktivnih prava žena i prava na njenu privatnost i zaštitu podataka”, ističe Vildana.

Nataša Gligorić iz Udruženja DRIP (Djeca, roditelji i porodilje) iz Banjaluke kaže da se kroz ovu kampanju definitivno želi uticati na ženske emocije i navesti da ih potisnu, i da žene sva svoja uvjerenja i osjećaje zanemare radi tuđeg uvjerenja.

“Pravo žena na abortus ne treba da se dovodi u pitanje. Mislim da u ovoj zemlji imamo puno obrazovanih i kvalifikovanih osoba koje bi mogle da aktivnije porade na pronatalitetnoj politici što bi bilo mnogo korisnije. Danima razmišljam o tome, i pitam se da li se iko od organizatora ove kampanje ikad zapitao, do kakvih posljedica bi nas mogla dovesti zabrana abortusa?! Da se razumijemo, kampanje ne govori o zabrani ali cilja ka njoj. Ja ne želim ni da pomišljam na kakve sve načine prekida trudnoće bi se žene povrgavale u slučaju da ne mogu abortirati na legalan način”, kaže za BUKU Nataša Gligorić.

Ona dodaje da se u našoj državi o mnogim stvarima ne govori javno, a kad nastane problem onda se hvatamo za glavu, krivimo državu, politiku, crkvu, a tada je možda kasno, zato na neke stvari treba pravovremeno reagovati.

“Da bismo pričali javno o abortusu moramo da pričamo javno i o seksu, a o seksualnim odnosima treba da pričamo počev u svojoj kući unutar porodice, pa u školi. Ako djelujemo preventivno, vjerujem da do većine abortusa ne bi ni došlo. Ovo je zapravo mnogo kompleksna tema, jer trebalo bi da žene znaju da imaju podršku bez obrzira na razlog abortusa, to treba da uključuje ljekare, psihologe kao i osvještenu, neosuđujuću sredinu u kojoj živimo”, kaže naša sagovornica.

Aleksandra Letić iz iz Helsinškog odbora za ljudska prava u RS iz Bijeljine kaže da ukoliko je cilj ove kampanje da se nastoji zabraniti ili značajno umanjiti mogućnost ženama da same odluče o prekidu trudnoće, onda je to direktno kršenje prava žena.

“Religije, koje su u BiH dominantne imaju jasan stav prema abortusu koji je izričito protiv njega. I to je sasvim razumljivo i pravo svakakoga, ko je religiozan, da se drže tog stava. No, nametanje tih religioznih stavova kao opšte pravilo, koje mora rezultirati u zakonskoj zabrani je suprotno demokratskim principima, da svaka osoba ima pravo o svom tijelu sama odlučivati. Argumentacija, da će se time povećati natalitet prosto nije zasnovana na činjenicama, nego će naprotiv žene tjerati da abortuse vrše negdje drugo ili na mjestima i od osoblja bez adekvatnog medicinskog tretmana, što onda ugrozava njihovo zdravlje. Traženje zabrane abortusa, pravdajući to vjerom je ponovno miješanje i nametanje vjere i religije, tamo gdje joj nije mjesto”, kaže za BUKU Aleksandra Letić.

Ona dodaje da o trudnoći, majčinstvu i abortusima pretežno govore oni, koji sa tim nemaju direktnu vezu i sebi uzimaju za pravo da odlučuju o tijelu, a i psihi žene i umjesto nje donose odluke.

“To je takav jedan veliki korak unazad u pogledu ženskih i ljudskih prava. Koja je to smjelost, uzeti sebi za pravo da oni odlučuju šta žena treba ili ne treba uraditi. Šta je sljedeći korak, kažnjavanje onih koje ne mogu ili ne žele roditi djecu. Zadiranje u pravo žene da o svom tijelu odluči sama, ukoliko uspije, bilo bi tek početak ograničenja i drugih prava žena”, pojašnjava Letić Aleksandra.

“Da se razumijemo, ne zagovaram abortus, nego pravo žene da o tome sama, u zakonskim okvirima, da joj se ne zabrani niti da se tjera na isti. Ali, mi trebamio seksualno obrazovanje u školama, nama je seksualnost tabu tema, ne ona vulgarna iz rijalitija, nego prirodna, o kojoj djeca trebaju učiti u školama, kao i o načinima zaštite, od bolesti, ali i od neželjenih trudnoća, da uče i o mogućim posljedicama abortusa, fizičkih i psihičkih. Sad se o abortusima govori tiho, umjesto da to bude sastavni dio obrazovanja, jer je to odavno dio naše svakodnevnice. Al izraz ‘ocistila se’ dovoljno govori, kakav odnos imamo prema temi seksualnosti, trudnoći i abortusu. To je teži put, lakše je naravno pokrenuti patetičnu kampanju za zabranu abortusa, koja suptilno svaku ženu koja se odluči za taj korak okrivi skoro kao za ubistvo”, kaže na kraju razgovora za BUKU Aleksandra Letić.

Close