Aleksandar Jakovljević iz Šipova: Usavršavanje milije od “sigurnog posla”

Aleksandar Jakovljević iz Šipova: Usavršavanje milije od “sigurnog posla”

Ako u BiH napustite “siguran državni posao” i odete kod privatnika, i to za mnogo manju platu, mnogi će vam reći da ste ludi i savjetovati vas da to, zaboga, nije dobar potez. To dobro zna Aleksandar Jakovljević (30) iz Šipova, koji je nakon dvije i po godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske, odlučio da napusti posao sistem administratora koji je dobio nakon završenog Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci. Sve to sa samo jednom željom – da napreduje i da se usavršava u struci. I nije se pokajao.

No, nekome ovakav potez ne bi pao na pamet sve dok je firma državna, a plata dobra i redovna. Pa nek’ ide život i radni staž. Sve je više mladih ljudi kojima je glavni cilj dočepati se državne fotelje. Da bi ostvarili svoj cilj, nerijetko pristaju da rade i poslove za koje nisu kvalifikovani.

Iako je u Narodnoj skupštini imao odlične uslove i radio posao u struci, Aleksandar za “Direkt” kaže da mu je dosadilo da stagnira, bez izazova u poslu koji voli. Profesionalni planovi vodili su ga u drugom smjeru. Nova firma u Banjaluci koja se, između ostalog, bavi računarskim sistemima, za Aleksandra je bila prava adresa.

„U državnoj administraciji, naročito u Narodnoj skupštini, u struci rade pravnici, dijelom ekonomisti, dok za moju struku nema prevelikog posla i nije se moguće previše usavršavati, jer se uglavnom radi na održavanju informacionih sistema, dok razvoja sistema nema. Saznao sam da dosta mojih drugara radi u jednoj privatnoj firmi kojoj je glavna djelatnost računarski sistem. Nije bilo lako, ali sam odlučio da napustim državnu firmu i pređem u privatnu i to za mnogo manju platu, jer mi je stručno usavršavanje, ipak, bilo važnije. Naravno, većina ljudi u mom okruženju, pa i porodica, bili su pomalo sumjičavi, jer nije baš često da neko iz državne firme pređe u privatnu, jer se javni sektor smatra sinonimom lagodnog života. Govorili su mi da razmislim još malo, da oni to nikad ne bi uradili, da sam vrlo hrabar ako se odlučim na to i slično. Nisam se mnogo osvrtao na mišljenja ljudi i iz ove pozicije vidim da sam bio potpuno u pravu“, priča Aleksandar za „Direkt“.

Razumije želju mladih za „sigurnim poslom“, ali ipak smatra da lično i profesonalno usavršavanje nemaju cijenu. Mišljenja je da samo na taj način čovjek može biti zadovoljan.

Uvijek sam htio da vidim šta se to sve dešava ispod običnog klikanja mišem, tj. kako se npr. jedna poruka prenosi žicom ili vazduhom, kako to da primimo poruku ili sliku i šta se sve to dešava iza digitalne komunikacije među ljudima. U novoj firmi sam u velikoj mjeri uspio da proširim znanje iz ove oblasti. S obzirom na to da se firma bavi ugrađenim računarskim sistemima, stekao sam dosta znanja o stvarima koje me interesuju. Želja mi je da i dalje učim o oblasti ugrađenih računarskih sistema u dijelu razvoja i testiranja softvera”, objašnjava Aleksandar.

Svjestan da je mladima teško naći zaposlenje, pomalo stidljivo priznaje da njemu i nije bilo baš tako. Budući da je završio elektrotehniku, odmah po diplomiranju, otvarale su mu se ponude za posao. Posao u Narodnoj skupštini vidio je kao dobru priliku i to je ubrzo postalo njegovo prvo radno iskustvo.

„Pored mene, na intervjuu je bilo još kandidata, ali moram da kažem da sam posao dobio ponajviše iz razloga što sam dijete poginulog borca. Zato želim da se zahvalim svim onim koji su to uzeli u obzir, iako to nerado spominjem i ne osjećam se prijatno, jer sam na neki način favorizovan u odnosu na druge kolege koje su možda imale bolji prosjek i više iskustva“, kaže Aleksandar.

Sada se osjeća zadovoljno, jer je okružen mlađim ljudima sa kojima dijeli slična interesovanja. Ljudi su, kaže, opušteniji, radno vrijeme fleksibilnije i najbitnije je kvalitetno uraditi posao. Ukorak je sa najnovijim dešavanjima iz svijeta računarskih sistema, a razmjena iskustva sa kolegama su dragocjena. Smatra da mladi ljudi sami trebaju izabrati svoj put i baviti se onim što ih ispunjava, a ne ići za onim što okruženje smatra najprihvatljivijim.

Praksa u Evropskoj Uniji je pokazala da državni posao uopšte nije tražen, te da su uslovi u privatnim firmama dosta bolji. Samo je kod nas to drugačije. Razlog je vjerovatno jer smo mala i komplikovana zemlja sa slabom industrijom“, priča naš sagovornik.

Uprkos svemu, Aleksandar priznaje da razmišlja o odlasku iz države. Bez obzira na to što je pronašao posao kojim je zadovoljan i u Banjaluci već zasnovao porodicu, smetaju mu, kaže, druge stvari. Vjeruje da bi BiH mogla biti mnogo bolje mjesto za život.

„Plata nekada nije osnovni razlog ostanka ili odlaska, već na to utiču mnogi drugi faktori. Generalno, kod nas je, po mom mišljenju, problem politika, jer se miješa u sve. Često se ne poštuju prave vrijednosti i jednakost svih ljudi. Neki ljudi bez ikakvog osnova često budu u povlašćenom položaju u odnosu na ostale. Sve to mi mnogo smeta, a mislim da smeta i drugim mladim ljudima i da je to, negdje, jedan od razloga zbog kojih napuštaju državu“, smatra on.

Mišljenja je da se kvalitetnim mladim ljudima u BiH teško izboriti za mjesto koje zaslužuju. Razlog je, smatra, poremećen sistem vrijednosti.

„Čini mi se da je ranije popularnost bila posljedica uspjeha u nečemu, a danas prvo moraš postati popularan, pa se onda boriti za neki uspjeh. Dosta toga je pomalo naopako. Ipak, mislim da bi mladi trebali da se bore i da preokrenu situaciju na bolje, jer na nama ostaje budućnost ove zemlje. Pored volje i energije mladih, potrebno je i iskustvo ljudi koji su prošli u zivotu dosta toga i koji iza sebe imaju neki uspjeh“, zaključuje Aleksandar za "Direkt".

Close