Bodibilder iz Moskve: 'Obučem svoje svemirsko odijelo i odlazim spasiti svijet'

Bodibilder iz Moskve: ‘Obučem svoje svemirsko odijelo i odlazim spasiti svijet’

Ljudi širom svijeta proveli su mirne nedelje u izolaciji praveći hljeb ili učeći da pletu, ili su samo bili ispred televizora ili igrali video igre. Ali za 35-godišnjeg Aldara, koji je tražio da se njegovo prezime ne navodi a lice ne prikazuje, to nije bilo dovoljno, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

aldar iz moskve

Aldar, volonter u Moskvi

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Prije otprilike godinu i po dana, Aldar se preselio iz rodne regije Burjatija u Moskvu i zaposlio se kao kreditni službenik u banci. Kad su krajem marta u ruskoj prijestolnici uvedene mjere ograničenja za zaustavljanje širenja korona virusa, bio je među bankarskim osobljem koje je poslano raditi minimalni posao od kuće do daljnjeg.

Ali nakon samo desetak dana, za entuzijastu bodibildinga to je bilo premalo. Shvativši da ne može samo sjediti, Aldar je odlučio da počne raditi nešto korisno.

"Zamislio sam da ću raditi kao volonter", rekao je za RSE. "Ima puno usamljenih starih ljudi ili porodica s puno djece gdje bih mogao pomoći... Ali onda, sasvim slučajno, pojavila se druga ideja."

Otprilike u to vrijeme, sredinom aprila, prijatelj je podijelio članak na društvenim mrežama koj je opisivao kako je švedska prestolonasljednica Sofia poduzela trodnevni program hitne obuke kako bi postala medicinska pomoćnica i započela s radom u bolnici u Štokholmu koja liječi pacijente oboljele od COVID-19.

"Napisao sam [ispod posta] da mislim da je to nadahnjujući čin", prisjetio se Aldar. "A drugi prijatelj mi je uzvratio: "Bi li išao raditi kao medicinska sestra?" A ja sam odgovorio: "Da".

Drugi su u to vrijeme tvrdili da princeza samo nastoji promovisati sebe javnom gestom koja će odjeknuti - što je jedan od razloga zašto Aldar ne želi da se njegovo prezime objavi.

"Zašto su mi potrebne (takve optužbe)?", rekao je.

Sljedećeg dana Aldar je počeo zvati moskovske bolnice i pitati trebaju li im volonteri. "Rekao sam im da imam samo osnovno medicinsko znanje, ali da bih želio pomoći", rekao je. "Pitao sam ih trebaju li im čistači, a oni su odgovorili da trebaju."

medicinari u moskvi

Medicinski radnici u privremenoj medicinskoj ustanovi osnovanoj za pacijente COVID-19 u moskovskoj bolnici.

Čišćenje i ohrabrivanje

Posljednjih šest nedjelja Aldar je u bolnici (za koje je također tražio da ostane neimenovana) radio puno radno vrijeme bez ikakvih slobodnih dana, donoseći ličnu zaštitnu opremu koju naziva "svojim svemirskim odijelom" i prskajući se dezinfekcionim sredstvom koje šaljivo naziva njegovom "toaletnom vodicom".

"Obrišemo svoje maske i naočale tekućinom protiv zamagljivanja, ali tokom šest sati rada one se svakako zamagle", objasnio je Aldar. "Naočale i maska pritisnu vaše lice toliko jako da vas nakon što ih skinete još dugo boli."

U početku mu je proces oblačenja ili skidanja opreme trajao oko pola sata. Sada je to sveo na manje od 15 minuta.

Radi bez pauze ili hrane.

"Nema vremena za cigaretu ili zalogaj", rekao je. "I svakako nam to nije dopušteno. Da bismo jeli, morali bismo napustiti zonu infekcije, skinuti opremu, istuširati se i tek onda sjesti da jedemo. Tako da nas hrane samo nakon što se završi naša smjena."

Kad je započeo, priznao je Aldar, očekivao je da će posao biti uzbudljiv, pun energije i adrenalina.

"Pretpostavljam da sam previše gledao televiziju", rekao je. U stvarnosti, on čisti nakon pacijenata koji ne mogu koristiti toalet, briše podove i dezinfikuje bolničke odjele.

Ali kaže da kontakt s pacijentima čini ukupno iskustvo vrijednim. Pokušava razgovarati sa svima, ohrabriti ih i pomoći im da se osjećaju manje izolovanim od vanjskog svijeta. Takva interakcija, vjeruje, pomaže im da se brže oporave.

Bolest i gubitak

"Svi žele razgovarati", rekao je. "To je odjel koji ljudi ne mogu napustiti cijelo vrijeme boravka u bolnici. Imaju WC, tuš, hladnjak i kuhalo za čaj. Za mnoge od njih ovo je ozbiljno iskustvo koje nikad neće zaboravi. Pitaju me šta se događa u svijetu... Treba im odvraćati pažnju, razgovarati s njima, šaliti se."

Pored bolesti, mnogi Aldarovi pacijenti također se suočavaju sa gubitkom posla i siromaštvom.

"Ponekad odem u odjeljenje i neki utajivači dugova ili banka zovu pacijenta. Oni insistiraju na nekom plaćanju ili da pacijent dođe u banku", rekao je. "Ali mnogi od njih nemaju posao, nemaju novca, nemaju načina da plate. Leže tamo, bolesni, a povrh toga nemaju pojma što će biti s njima ili njihovim porodicama. Stvarno je teško svjedočiti ovim ličnim tragedijama.”

Iako je Aldar u bolnicu došao kao volonter, obaviješten je da će primati osnovnu platu od 11.000 rubalja mjesečno (140 Eura) i bonus za prekovremeni rad te nadoknadu za opasne uslove rada. Rekao je da još nije dobio novac.

"Novac nije bio cilj",rekao je. "Banka mi i dalje plaća za mali posao koji obavljam za njih od kuće. To pitanje za mene nije problem."

Za razliku od mnogih ruskih bolnica, Aldar nije doživio nedostatak zaštitnih sredstva, lijekova ili ventilatora, rekao je.

U početku, Aldar nije rekao rodbini u Burjatiji šta radi, kako se ne bi brinuli. Ali ubrzo su to saznali preko zajedničkih prijatelja na društvenim mrežama.

"Njihova prva reakcija je bio strah za mene", prisjetio se Aldar. "Ali sada su ponosni. Nisu me pokušavali odgovoriti od toga. Oni razumiju šta radim. Zašto bih sjedio ne radeći ništa kad zapravo mogu nekome pomoći? Ne smatram se herojem, ali pomažem ljudima kojima su lošije nego meni - to je istina. Zbog toga se osjećam dobro. Ogromna nesreća se širi svijetom i zahtijeva da svi učine svoj dio. "

"Ponekad zamišljam da sam junak u nekom filmu", nasmijao se. "Obučem svemirsko odijelo i odlazim spasiti svijet."

Na dan 3. juna, Rusija je službeno izvijestila o više od 430.000 slučajeva zaraze virusom korona i 5.215 smrtnih slučajeva, iako neki analitičari sumnjaju da su službeni podaci zemlje značajno potcjenjeni.

Close