BRANKO TODOROVIĆ: Kriminalizacija klevete u RS je korak unazad, u davna vremena straha i mraka

BRANKO TODOROVIĆ: Kriminalizacija klevete u RS je korak unazad, u davna vremena straha i mraka

Nasilnici, navijačke grupe, radikalni ekstremisti, paraobavještajne službe, ratni zločinci i kriminalci, su pod potpunom kontrolom vlasti ili dijelova vlasti, ne samo u BiH, nego i u regionu. Vlast ih po potrebi angažuje da odrade prljave poslove. To nije ništa novo, i ovo u Banja Luci se moglo predvidjeti.

Razgovarao: Adiš Šušnjar/InfoRadar

Narodna Skupština Republike Srpske (RS) usvojila je u četvrtak, 23. marta, sporni Nacrt Krivičnog zakona koji predviđa kriminalizaciju klevete i visoke novčane kazne od 5.000 do čak 120.000 konvertibilnih maraka što je velika prijetnja za slobodu medija. Izmjenama je predviđeno da kleveta ponovo bude krivično djelo nakon više od 20 godina.

U intervjuu za Inforadar, Branko Todorović,  Izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u Republici Srpskoj, upozorava na ozbiljne posljedice usvajanja ovog zakona.

„Sadržaj  nacrta izmjena Krivičnog zakona Republike Srpske je u sukobu sa ljudskim pravima i slobodama koje garantuje Ustav RS, ignoriše prava koje građanima garantuje Ustav BiH, te je svakako u sukobu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja je nadređena svim zakonima u BiH i direktno se primjenjuje“, ističe Todorović.

Govoreći o drugim aktuelnim temama, napadu na aktiviste u Banjaluci, pritisku na novinare, stanju ljudskih prava u BiH, slobodi govora, vlastima u BiH… on naglašava da živimo u kontrolisanom haosu 25 godina i da “lakovjerni narod plaća visoku cijenu svoga političkog neznanja ili svoje gluposti”. Prema rijegovim riječima imamo mnogo nedodirljivih koji su iznad zakona i koji se ne bave bitnim životnim temama i s druge strane građane koji su nezaštićeni. Podobni pojedinci i akademska zajednica šute i u institucijama niko ne gradi mir i toleranciju.

„Poražavajuće je, da se međunarodna zajednica u BiH, u najvećoj mjeri uklopila u to balkansko blato, te da finansijski podržava korumpiranu vlast. To je zaista teško razumjeti“, dodaje Todorović.

Nakon što je usvojen kao nacrt, Krivični zakon koji predviđa kriminalizaciju klevete ide na dvomjesečnu javnu raspravu, a potom se vraća u skupštinu u formi prijedloga. Mnogi su mislili da do ovog ipak neće doći. Oštre su reakcije novinara i nevladinih i međunarodnih organizacija. Kako  Vi komentarišete usvajanje Nacrta ovog zakona?

TODOROVIĆ: Mudra vlast nikada ne bi predložila ovakav zakon, jer je suprotan zdravom razumu,  i korak unazad, u neka davna vremena straha i mraka. Tvrdoglava autokratska vlast, može pokušati privremeno da nametne ovakve zakone, ali neće spriječiti ljude da slobodno govore i misle. Danas sam čitao ekspertsko mišljenje OHCHR ( Visoki Komesarijat za ljudska prava u Ženevi), povodom nacrta za izmjenu Krivičnog zakona, i vrlo je lako uočiti brojne nelogičnosti, pravne manjkavosti, neusklađenost sa međunarodnim standardima ljudskih prava, te lošu namjeru onoga ko je pisao ovaj nacrt, ili onoga ko je naredio pisanje. Ovaj dokument je javno dostupan na: https://spcommreports.ohchr.org/TMResultsBase/DownLoadPublicCommunicationFile?gId=27928. Vlada je ovim prijedlogom pokazala brojne slabosti u funkcionisanju, jer je očigledno, da su se premijer i ministar pravosuđa ponašali iznenađeno i nekompetentno, ponavljajući isprazne fraze, kako se tobože, “niko ko govori istinu, ne bi trebao bojati”. Očigledno je, da Vlada RS, nažalost nema kvalitetne i ozbiljne pravne timove, koji ne bi izlazili u javnost, sa ovakvom improvizacijom od nacrta zakona, koji je više nacrt nečijih nerealnih želja.

Šta bi kriminalizacija klevete u RS značila u praksi? Koliko bi to uticalo na rad novinara ali i generalno na pristup informacijama i slobodu govora?

TODOROVIĆ: Eventualno usvajanje novog zakona bi povećalo postojeći, od strane političara,  kontrolisani haos u pravosuđu, koji bi vlastima omogućio progon svih onih koji iznose kritičke stavove na račun vlasti i političara. BiH je država, u kojoj su i do sada postojali vrlo ozbiljni problemi u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda, i bilo je za očekivati, da  vlast preduzme korake, kako bi se otklonili brojni problemi, u ostvarivanju ljudskih i građanskih prava, te da pojednostavi slobodu pristupa informacijama.

Umjesto napretka, u sklopu zvaničnih strategija Vlade RS, reformi zakona, i približavanja evropskoj pravnoj praksi, Vlada ponovo želi da uvede verbalni delikt. Svako može pogledati na veb sajtu Vlade RS i Ministarstva pravosuđa RS, da je Vlada donijela Strategiju reformi zakonodavstva, u kojoj se obavezala da će slijediti evropsku pravnu tradiciju i praksu, a u sklopu evropskih integracija.

Bilo bi za očekivati da neko u Vladi pročita tu Strategiju, i da se zapita, zašto ne poštuju svoje dokumente. Ukoliko bi novi zakon bio usvojen, svi novinari bi morali ići na praksu u RTRS, dok ne usvoje tamošnje novinarske  standarde poslušnosti, jer je očigledno da vlast u RS ima svoje viđenje “dobrih i profesionalnih novinara” i to su za njih prije svega oni koji rade na RTRS.

Kolike su šanse da se najavljeni zakon, ako prođe skupštinsku proceduru, proglasi nevažećim pred nekim višim sudskim instancama?

TODOROVIĆ: Ustavni sud RS bi svakako ukazao na neusklađenosti sa Ustavom RS. Očigledna je i neusklađenost sa Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (ICCPR) koji je ratifikovan od strane BiH, ali vjerovatno je da niko u Vladi nikada nije ni čuo za taj dokument, niti su im poznate međunarodne konvencije koje je BiH potpisala, pa time i obavezna da poštuje. To je veoma zabrinjavajuće, to potpuno nepoznavanje prava i međunarodnih pravnih standarda od onih koji su pisali ovaj nacrt, izgleda kao da ga i nisu pisali pravnici. Nevjerovatna je i visina predviđenih kazni, to su drakonske kazne,  kao da predlagači  nacrta izmjena zakona ne žive u BiH, i ne znaju kolike su prosječne plate novinara i većine građana.

Stiče se dojam da je medijska zajednica usamljena u nastojanju da spriječi usvajanje ovog zakona?

TODOROVIĆ: Poražavajuće je ćutanje akademske zajednice u RS, posebno sa pravnih fakulteta. To pokazuje bijedu  tzv. akademske zajednice i poltronski odnos prema vlasti i politici. Sramno je i ćutanje studenata i studentskih udruženja, jer pitanje slobode se najviše tiče mladih i budućnosti u RS. Očigledno je uspostavljen sistem, sa potpuno poremećenim moralnim i etičkim načelima, gdje ključne pozicije u društvu zauzimaju neobrazovani poslušnici bez vizije.

Brojne međunarodne organizacije i institucije su reagovale, kada se pojavio nacrt izmjena Krivičnog zakona. Iskreno rečeno, to i nije njihov problem. To je problem nas, koji živimo u BiH. Nije potrebno da stalno očekujemo da neko sa strane rješava naše probleme. Moramo otvoriti snažan društveni dijalog u BiH  o najosjetljivijim društvenim temama, to je preduslov demokratskog razvoja i napretka.

Sloboda govora i medijske slobode su ugrožene i bez  spornog zakona o kleveti. Koliki je nivo slobode izražavanja u BiH, i koliko je on pogoršan posljednjih godina?

TODOROVIĆ: U BiH ne postoji tradicija slobode govora i mišljenja, ne postoji kultura dijaloga. Ponašamo se u skladu sa  rečenicom iz romana  “Derviš i smrt” , Meše Selimovića, “nikada se nisam pokajao zbog onoga što sam prećutao, a hiljadu puta sam se kajao, zbog onoga što sam rekao”. Takođe Ivo Andrić, u pripovijeci, “Most na Žepi” govori o veziru, čija je izreka, ” u ćutanju je sigurnost”. To je i danas preovlađujuća životna filozofija ogromne većine građana u BiH. Ćuti, trpi čekaj da teška vremena prođu, ali prolazi nam i život u toj umnoj i fizičkoj skučenosti i strahu, a bolja vremena nikako da dođu sama. Očigledno se za ta bolja vremena moramo sami izboriti.

Kako komentarišete napad na grupu aktivista organizacionog odbora „Bh. povorke ponosa” u Banja Luci i odnos policije koja je poručila aktivistima da napuste grad i da im ne može garantovati sigurnost?

TODOROVIĆ: Nasilnici, navijačke grupe, radikalni ekstremisti, paraobavještajne službe, ratni zločinci i kriminalci, su pod potpunom kontrolom vlasti ili dijelova vlasti, ne samo u BiH, nego i u regionu. Vlast ih po potrebi angažuje da odrade prljave poslove. To nije ništa novo, i ovo u Banja Luci se moglo predvidjeti. Dakle, prvo politički lideri iznesu javno svoj politički stav, koji ekstremisti dobro razumiju,  zatim se policija distancira i kaže da “ne može” odnosno ne želi nekome garantovati bezbjednost, a onda nasilnici nastupaju svojim metodama premlaćivanja ili likvidacija. Kako je to moguće da policija ne želi nekome garantovati bezbjednost, kako je moguće da neke manjine ne mogu javno iznijeti svoj stav? Zašto vlast ne poštuje Ustav RS, zašto ne poštuje pravo građana, zašto ne štiti manjine. Očigledno je da je policija spremna samo bezrezervno da štiti one na vlasti, a ne sve građane.

Nemojmo zaboraviti, da ubice Milana Vukelića u Banja Luci nikada nisu otkrivene, i da mnogi pretpostavljaju da iza ubistva stoji korumpirana vlast, na koju je ukazivao. Takođe je više nego kontraverzna uloga  pojedinaca iz institucija, u ubistvima dva mladića u Banja Luci i Sarajevu. Poražavajuće je, da nosioci javnih funkcija  u BiH i RS, dijele građane na podobne i nepodobne, te indirektno  podržavaju  i pozivaju na diskriminaciju i nasilje.

Kakvo je stanje ljudskih prava u Republici Srpskoj i BiH uopšte?

TODOROVIĆ: Kakvo će biti stanje ljudskih prava u zemlji gdje je prosječna plata, navodno oko 1.000 KM, a “potrošačka korpa” je preko 2.000 KM? Najvažnije pitanje ljudskih prava je pravo na život, dostojanstven život, a polovina djece u BiH živi u siromaštvu ili u bijedi. Ko o tome govori?  Zar Vlada RS nema hiljadu važnijih pitanja od donošenja zakona, koji će smanjiti slobode novinarskog istraživačkog rada, koji će smanjiti slobodu mišljenja i govora?  Zar nije važnije smanjiti korupciju, nepotizam, zloupotrebe vlasti, otvorenu pljačku narodnog novca iz budžeta?  Zašto se ne stvaraju bolji uslovi za strane investicije, zašto se ne osmisle strategije da mladi i obrazovani ostaju u BiH, zašto se ne modernizuje školstvo, zdravstvo, zašto se ne poveća transparentnost tendera?  Zašto nema presuda za korupciju i kriminal nosilaca javnih funkcija? Zašto se ne ubrza proces pridruživanja EU? Primjer bi nam mogla biti Hrvatska.

Očigledno je da u BiH postoji mnogo onih, a to su političari u institucijama od Vijeća ministara, pa do opština, te mnoge državne, entitetske, kantonalne i opštinske agencije, koji su iznad zakona. Mnogi od njih su nedodirljivi jer iza njih stoji mafijaški sistem političkih stranaka i potpuna kontrola SIPA, tužilaštava, sudova i policije na svim nivoima. Na drugoj strani imate građane, koji su potpuno nezaštićeni i koji vrlo lako mogu postati objektom rada i obrade ovih korumpiranih institucija. Nema ljudskih prava u društvima u kojima svi nisu jednaki pred zakonom. nema ljudskih prava u kojima postoje klasa nedodirljivih na vlasti i klasa obespravljenih podanika.

Mnogo je edukacija i projekata, rada civilnog društva i medija u posljednje dvije decenije kako bi se stvorilo tolerantnije društvo i podigao nivo ljudskih prava. Stiče se dojam da posljednjih godina idemo ubrzano unazad?

TODOROVIĆ: Ko radi na promovisanju vrijednosti koje ste pomenuli? Nekoliko nevladinih organizacija i nekoliko medija. To je naravno kap u moru. Mnogo veća mašinerija sastavljena od političkih stranaka, institucija, medija pod kontrolom vlasti, javnih preduzeća, interesnih i kriminalnih grupa, gradi upravo ovakvo stanje kakvo imamo u BiH. Stanje kontrolisanog haosa, stanje kontrolisane mržnje i nepovjerenja, stanje straha i neizvjesnosti, u kome se vještim političkim manipulacijama želi odvratiti pažnja javnosti od pljačke desetina milijardi novca iz budžeta. Dakle, to je formula vlasti u BiH u protekle dvije decenije, nemojmo se baviti ozbiljnim pitanjima, izmišljajmo probleme da se javnost njima zabavi, a mi ćemo u međuvremenu opljačkati milijarde. Lakovjerni narod plaća visoku cijenu svoga političkog neznanja ili svoje gluposti. Poražavajuće je, da se međunarodna zajednica u BiH , u najvećoj mjeri uklopila u to balkansko blato, te da finansijski podržava korumpiranu vlast. To je zaista teško razumjeti.

Međunarodna zajednica nije pomogla BiH, da nakon rata sprovede lustraciju, te da se uspostave kao prioritetni procesi tranzicione pravde i da parlamenti budu nosioci tih procesa. Ovako, BiH kuća se nakon rata gradila od krova, a ne od temelja, i sada se mnogi čude, zašto idemo unazad. Pa unazad idemo jer niko u institucijama ne gradi mir, niko ne gradi toleranciju, niko u institucijama ne govori o ljudskim pravima, nikome u institucijama ne smetaju ratni zločinci, nikome u institucijama ne smetaju mafijaši i lopovi. Državu ne može izgraditi  nejako civilno društvo, koje u potpunosti zavisi od stranih donacija. Zašto nije donijet nijedan zakon koji bi obavezivao vlast da finansira nezavisne medije ili organizacije civilnog društva koje se bave ljudskim pravima? Umjesto toga, pripremaju se novi zakoni, koji će i ovako nerazvijeno civilno društvo, potpuno izbrisati.

Na društvenim medijima, posebno u Federaciji BiH gdje je došlo do političkih promjena, zavladao je informacijski haos, korise se sve metode kako bi se naštetilo „drugoj strani“, stvara se haotična atmosfera. U Republici Srpskoj sve je više nasilja prema novinarima i aktivistima. Da li ulazimo u jedan veći nivo krize u BiH, da li postoji izlaz iz ove situacije?

TODOROVIĆ: Već sam rekao da je BiH u kontrolisanom haosu već 25 godina i više.  Greška je napravljena onda kada je međunarodna zajednica pokušala mir i napredak u postkonfliktnom  duboko podijeljenom društvu graditi sa ratnim zločincima i ratnim protagonistima. Ne može se demokratija i ekonomski napredak i vladavina prava graditi sa ljudima čije su ruke krvave do lakata ili sa tajkunima i pljačkašima budžeta. Nažalost, veliki broj građana BiH je upravo takvima davao povjerenje na izborima, zato ćemo tako dugo plaćati cijenu svojih zabluda i svoje tvrdoglavosti.

Close