Gdje nestaju lovački trofeji iz BiH: Šta zna medvjed šta je granica!

Gdje nestaju lovački trofeji iz BiH: Šta zna medvjed šta je granica!

Hrvatska policija zaustavila je 26. septembra 2014. godine „mercedes“ bosanskohercegovačkih registarskih tablica kojima je upravljao hrvatski državljanin i jedan od najuticajnijih političara u BiH. Policija je u automobilu uočila kožu sibirskog tigra. Zaustavljeni hrvatski državljanin, ujedno i jedan od najmoćnijih političara u BiH, nije posjedovao nikakvu dokumentaciju za kožu sibirskog tigra koju bi trebala da izda CITES kancelarija u BiH.

Piše: Goran Dakić / Izvor.ba

Pet godina kasnije na njemačkoj granici pronađeni su trofeji medvjeda i vuka za koje je ustanovljeno da su odstrijeljeni u Bosni i Hercegovini. Medvjed i vuk su bez problema prošli dvije granice (između BiH i Hrvatske i Hrvatske i Slovenije) da bi stigli u Njemačku. Niko ne zna kako su ovi trofeji stigli do Njemačke bez potrebne dokumentacije koju bi i u ovom slučaju trebala da izda CITES kancelarija u BiH.

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama autohtonih životinja i biljaka (CITES: Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora) jeste međunarodni sporazum čiji je cilj sprečavanje njihove pretjerane komercijalizacije. CITES je uspostavljen kao sistem nadzora međunarodne trgovine koji je zasnovan na postupku izdavanja uvoznih i izvoznih dopuštenja koji je jedinstven za sve države potpisnice. Svaka članica obavezna je da imenuje tijelo nadležno za izdavanje ovih dopuštenja.

Bosna i Hercegovina pristupila je CITES-u 21. januara 2009. godine, a Konvencija je stupila na snagu 21. aprila 2009. godine. Upravno tijelo nadležno za provođenje CITES konvencije i izdavanje dopuštenja je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ipak, i deset godina kasnije BiH nije ratifikovala ovaj sporazum čime su otvorena sva vrata za šverc lovačkim trofejima. Svi sagovornici IZVORA kažu da je BiH zbog toga u prethodnih deset godina izgubila nekoliko desetina miliona maraka.

Politički problemi: Prenos nadležnosti

Sagovornici IZVORA ističu da CITES nije ratifikovan, jer bi to značilo prenos nadležnosti. S obzirom na to da je lov u nadležnosti entiteta, a da je za ratifikovanje konvencije nadležno Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa – jasno je da je (politički) dogovor nemoguće postići.

Dogovor o formiranju tijela koje bi provodilo CITES konvenciju trebali su da provedu Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Ovo tijelo nije formirano, jer Odluka o uslovima i načinu sprovođenja Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka u BiH, koju je 2017. godine donio Savjet ministara BiH, sadrži čitav niz odredbi koje nisu u skladu sa ustavnim i zakonskim nadležnostima Republike Srpske – istakli su u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS.

Ta odluka, kažu u ovom Ministarstvu, donesena je mimo svih principa funkcionisanja vlasti u BiH i na način koji je u suprotnosti sa usaglašenim mehanizmom koordinacije.

Sama odluka je potpuno neprimjenjiva, jer nije uspostavljena neophodna infrastruktura za zbrinjavanje životinjskih vrsta, nisu obezbjeđena potrebna finansijska sredstva, niti su sprovedeni odgovarajući programi osposobljavanja učesnika u procesu primjene Odluke, a posebno nadzornih organa, koji kontrolišu pošiljke i dokumentaciju u prometu – kazala je portparol Ministarstva Gorjana Rosić.

Ona ističe da u procesu izrade i donošenja ove odluke nisu prihvaćene primjedbe nadležnih institucija Republike Srpske i nije uvažen stav Vlade Republike Srpske koja je 2016. godine odredila Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kao upravni organ za sprovođenje Konvencije u Republici Srpskoj.

O tome su putem Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu saradnju Republike Srpske obaviještene nadležne institucije Bosne i Hercegovine. Od njih smo tražili da se obavijesti i Sekretarijat Konvencije. Prema našim saznanjima, to nikada nije učinjeno – ističe Rosić.

Vlada Republike Srpske je zbog toga donijela Zaključak u kojem se izražava oštro protivljenje usvojenoj Odluci o uslovima i načinu sprovođenja Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka u Bosni i Hercegovini.

Nadležni organi Republike Srpske ovu odluku neće provoditi. Zahtijevamo od Savjeta ministara BiH da u što kraćem roku ovu odluku stavi van snage – kategorični su u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju i dodaju da niko ne zna tačne posljedice koje je BiH pretrpjela zbog ovog više nego političkog problema.

Kemo Kadrić iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva daleko je sažetiji: pristupanje BiH CITES-u podrazumijeva uspostavljanje strukture koja će biti zadužena za provođenje Konvencije i obaveza koje iz nje proističu.

Propisano je da je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa nadležno za obavljanje poslova i zadataka iz nadležnosti BiH koji se odnose na definisanje politike, osnovnih principa, koordinisanje djelatnosti i usklađivanje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu i u oblasti zaštite okoline, razvoja i korišćenja prirodnih resursa – kazao je Kadrić.

Deset godina je prošlo kao tren

Drugim riječima, deset godina niko u Bosni i Hercegovini ne kontroliše da li se i kako lovački trofeji – i ne samo oni – iznose iz zemlje. Slučajevi koji su zabilježeni u Hrvatskoj i u Njemačkoj samo pokazuju koliki se kriminal „valja“ u ovoj oblasti, a tek letimičan pregled najpopularnijih sajtova za oglase pokazaće koliko su ovi trofeji na cijeni. Na to ukazuje i redovni profesor Odsjeka za bilogiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Suvad Lelo.

Lelo u radu „O provedbi CITES konvencije u BiH na primjeru upravljanja vrstama: medvjed, vuk i ris“ pokazuje, između ostalog, da se lovački trofeji na internetu prodaju za velike pare. Tako se, navodi Lelo, koža medvjeda odstrijeljenog 2015. godine u Tomislavgradu prodaje za 2.000, a u Sarajevu za 4.000 maraka.

U međuvremenu su cijene i skočile, pa se za krzno medvjeda kapitalca u Bugojnu traži čitavih 12.000 maraka!

Prema procjenama Interpola, godišnja vrijednost globalne ilegalne trgovine divljim vrstama iznosi od pet do sedam milijardi američkih dolara. To svrstava ilegalnu trgovinu divljim životinjama i biljkama na drugo mjesto po vrijednosti, odmah iza trgovine drogom. Ukupna vrijednost globalne trgovine divljim vrstama, legalne i ilegalne, procjenjuje se na oko 159 milijardi američkih dolara godišnje – piše Lelo.

On dodaje da se „Bosna i Hercegovina odlikuje izuzetno velikim brojem lovačkih udruženja sa tri lovačke asocijacije i prekobrojnim članstvom te praktično nikakvom kontrolom njihovih aktivnosti što neminovno vodi krivolovu i distribuciji živih životinja ili nakon odstrela njihovih dijelova, kako u državi tako i van njenih granica“.

Tržišta rijetkim i ugroženim vrstama donedavno su postojala uglavnom samo u razvijenim državama Sjeverne Amerike, Zapadne Evrope i u Japanu. No, u posljednje vrijeme sve je izraženiji trend otvaranja novih tržišta u tzv. slabije razvijenim dijelovima svijeta, prvenstveno u Africi, Južnoj Americi i Aziji. Rijetke i ugrožene životinje i biljke najčešće se uzimaju iz prirode, a zatim prodaju po vrlo niskim cijenama na tržištu zemlje porijekla te se dalje preprodaju i dostižu astronomsku cijenu na konačnom odredištu – navodi Lelo.

Malobrojni koji su pokušali ući u trag lovačkim trofejima koji nestaju iz Bosne i Hercegovine u tome nisu uspjeli. Lovačka udruženja o tome ne žele da govore, a Lelo ističe da je gotovo nemoguće dobiti podatke o dolasku stranih lovaca u BiH. On ističe da „postoji generalni negativni odnos svih intervjuisanih po ovom pitanju“.

U periodu od 2006. do 2015. godine u BiH su legalno odstrijeljena 174 medvjeda (u Republici Srpskoj 40, u FBIH 134). Od tog broja samo u 2011. godini je u FBiH odstrijeljeno 52 medvjeda! Nelegalnim odstrelom stradalo je još 28 medvjeda – ističe Lelo.

Da medvjede u BiH najviše love strani lovci uvjeriće se svako ko pogleda cjenovnik lovačkih usluga. Lovački savez Republike Srpske odstrel mrkog medvjeda, koji se lovi od 1. oktobra do 15. maja, naplaćuje od 1.200 do 8.500 maraka. S obzirom na to da lovci love trofejne primjerke, odnosno medvjede čija trofejna vrijednost izražena u CIC poenima premašuje brojku od tri stotine, jasno je da su upravo ti medvjedi najčešće na nišanu (stranih lovaca). Odstrijeljen medvjed od 300 poena u Srpskoj košta 8.500 maraka, a svaki poen preko 300 poena plaća se dodatnih 70 maraka. Trfeji divljači se ocjenjuju prema formuli Međunarodnog lovnog savjeta za očuvanje divljači (CIC).

U Lovačkom savezu Herceg Bosne odstrel mrkog medvjeda je još skuplji. Dnevna taksa za lov na medvjeda iznosi 200 maraka (u Srpskoj je 100 KM), dok je za ulov kapitalca od 300 poena potrebno izdvojiti čak 13.000 maraka! Svaki „medvjeđi“ poen preko 300 u Lovačkom savezu Herceg Bosne se naplaćuje dodatnih 300 maraka. Jasno je da tolike iznose za lov na medvjede mogu da plate uglavnom strani lovci.

Da je tako potvrđuje i predsjednik Lovačkog saveza Republike Srpske Savo Minić koji ističe da je „u RS trenutno velika ekspanzija inostranih lovaca u lovu na vuka, dijelom lovu na medvjeda, divokoze i tetrijeba, uz napomenu da se vuk ne lovi nigdje u Evropi“. Najviše stranih lovaca, prema Minićevim riječima, u Srpsku dolazi iz Italije, Hrvatske, Mađarske, Njemačke i skandinavskih zemalja.

Postavlja se pitanje: šta strani lovci rade sa lovačkim trofejima i kako ih iznose iz zemlje? Sagovornici IZVORA smatraju da najveći procenat šverca lovačkim trofejima ide preko graničnih prelaza i da to niko ne kontroliše. Snažna švercerska ruta se nalazi i na teritoriji Herceg Bosne, jer se Hrvati iz BiH i Hrvati iz Hrvatske o tome lako dogovaraju. Prije nego što je pronađena ova ruta, dobar dio šverca lovačkim trofejima išao je preko Splita.

Šverceri svih entiteta, ujedinite se

Viša stručna saradnica u Centru za edukaciju sudija i tužilaca Adela Čomić kaže da je BiH potpisala CITES konvenciju prije skoro deset godina i dodaje da se ona od tada ne primjenjuje.

Riječ je o vrlo ozbiljnoj vrsti kriminaliteta koji se odnosi na krijumčarenje ugroženih i zabranjenih vrsta životinja i biljaka. Svi znamo da u BiH ne postoji sistem kako bismo se odbranili od takve vrste kriminaliteta ili počinitelje kaznili – istakla je Čomić.

U pravosuđu, dodaje ona, ovih tema gotovo i da nema, a samim tim je i svijest građana o ovom problemu veoma niska.

Međutim, ako se govori o finansijskoj koristi i šteti koju trpe države zbog ove vrste kriminaliteta, onda shvatimo da je riječ o i te kako značajnom pitanju. Cijene na tržištu pojedinih životinjskih vrsta rastu u nebo i onda je to motiv krijumčarima da jednostavno takve životinje ili biljke prevoze do destinacije do one osobe koja zahtjeva prodaju ili kupovinu – kazala je Čomić.

Njemačka kancelarija za CITES je u maju mjesecu ove godine prijavila dolazak dva trofeja visokog kvaliteta u Njemačku. Trofej vuka i medvjeda odstreljenih u Bosni i Hercegovini. Ta dva trofeja nisu imali prateću CITES dokumentaciju.

Njemačka CITES kancelarija je poslije uzaludne potrage za CITES dokumentima iz BiH tražila kontakt sa bh. stručnjacima specijalizovanim za velike zvijeri (vuk, medvjed i ris). Tako su i došli do imena jedinog stručnjaka za velike zvijeri u Bosni i Hercegovini, doktora Igora Trbojevića koji je zaposleno na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjoj Luci. Trbojević je ujedno i predstavnik BiH u IUCN-u (International Union for Conservation of Nature) specijalističke grupe za velike zvijeri Evrope (LCIE – Large Carnivore Initiative for Europe) i specijalističke grupe za medvjede u svijetu (BSG – Bear Specialist Group).

Pored svih mojih do sada urađenih naučnih radova iz oblasti velikih zvijeri i objašnjenja da vuk i medvjed nisu kritično ugrožene vrste u BiH, te da je lov na njih legalno dozvoljen, predstavnici iz Njemačke CITES kancelarije nisu bili zadovoljni odgovorima i tražili su BiH CITES dokumentaciju ili bar Plan upravljanja vukom i medvjedom. Kako mi u BiH nemamo tu traženu dokumentaciju, pored dobre volje nisam mogao ništa tu da učinim – kazao je za IZVOR Trbojević.

Trbojević kaže da su nedavno rađene ankete sa skoro svim lovačkim organizacijama u Bosni i Hercegovini pokazale da velike zvijeri (izuzev risa) najvše love strani lovci u BiH.

Iz ovoga se postavlja logično pitanje kako oni iznose lovačke trofeje iz BiH s obzirom na to da CITES konvencija nikada nije implementirana u Bosni i Hercegovini. Kako su medvjed i vuk došli iz BiH u Njemačku? Najvjerovatnije kroz Hrvatsku, preko Slovenije i Austrije. Ili preko Srbije kroz Mađarsku, pa dalje. Dakle, trofeji su bez CITES dokumenta prošli kroz granične prelaze Evropske Unije – objašnjava Trbojević.

Prema podacima Lovačkog saveza Republike Srpske, od marta mjeseca ove godine je odstrijeljeno 12 medvjeda. Od tih 12 većina pripada stranim lovcima. Što se tiče domaćih zakona u BiH sve je to legalno, ali čemu onda služi CITES?

Prije par godina, u BiH je dolazila i Norveška kraljevska porodica. U to vrijeme u Norveškoj je bio zabranjen lov na vukove, pa su tu vrstu željeli loviti u BiH, ali su se nakon dva dana okrenuli i vratili u Norvešku, jer se trofej bez CITES dokumenta ne može legalno unijeti u Evropsku Uniju – kaže Trbojević.

CITES je, dodaje Trbojević, veoma bitan i povezan je sa Planom upravljanja određenim vrstama, jer BiH nema Plan upravljanja vrstama koje se nalaze na CITES listi. Da je BiH imala Plan upravljanja vukom i medvjedom, najvjerovatnije bi njemačka kancelarija za CITES dopustila uvoz spornih trofeja u svoju zemlju.

Hitno su nam potrebni Plan upravljanja medvjedom i vukom, a pogotovo risom koji je ugrožena i trajno zaštićena vrsta u BiH. Po naučnim proračunima za 2017. godinu, medvjeda u BiH ima između 1.000 do 1.200 jedinki, a vukova od 800 do 1.000 jedinki. S druge strane, lovci tvrde da medvjeda ima 1.432 jedinke, a vukova 1.651 jedinka – kaže Trbojević.

Medvjed je zaštićen lovostajem u oba entiteta, dok vuk nije. Vuk, kaže Trbojević, ima „nekakvu“ lovostajnu zaštitu u FBiH koja očigledno ne služi ničemu. Naime, mužjak uopšte nije zaštićen i lovi se tokom cijele godine, a ženke i mladi imaju lovostajnu zaštitu te se ne love od 28. februara do 1. jula (samo četiri mjeseca u godini), dok se u ostalim mjesecima love stalno.

Ipak, što se tiče implementacije CITES-a, tu je u pitanju politika, jer je i lovcima i naučnicima potrebna hitna implementacija CITES-a, te obje strane žele tu implementaciju. Problem je što nadležno ministarstvo iz FBiH želi da glavna CITES kancelarija za BiH bude u Sarajevu, dok nadležno ministarstvo iz RS želi da se ta obaveza podijeli, te da kancelarija bude i u Banjoj Luci i u Sarajevu – tvrdi Trbojević.

Izgovori su, dodaje on, svakakvi i svi su apsurdni. Ako je lovstvo u nadležnosti entiteta, a jeste, otvaranje samo jedne kancelarije podrazumijevalo bi svojevrstnu prenos nadležnosti.

Dakle, ovdje ne bi trebalo biti riječi o jednoj glavnoj kancelariji. To mora da se podijeli, a poslije neka se dogovaraju odgovara li nekome prenos nadležnosti ili ne. S druge strane, CITES ne obavezuje da postoji samo jedna glavna kancelarija u zemlji, čak šta više, može da ih bude koliko god. Vjerovatno bi trebala da bude i u Mostaru, na primjer, jer u BiH odavno funkcioniše i Lovački savez Herceg Bosne. U današnje vrijeme ekspanzije informatičke nauke, najmanji je problem uvezivanja podataka, te bi tako obe eventualne kancelarije imale precizne podatke o izdavanju CITES dokumenata. Na CITES pečatu treba da stoje imena oba entiteta i svi problemi su riješeni. Nastavimo li ovako, možemo da dobijemo sankcije na izvoz trofeja i mesa divljači, jer izvozimo ono za šta nemamo dozvolu – smatra Trbojević.

Neke ptice nikad ne polete

Ne stradaju u BiH samo krupne zvijeri. Ornitolog iz Šipova Goran Topić za IZVOR kaže da se u BiH godišnje ilegalno odstrijeli između 100.000 i 200.000 ptica! I ptice se, dodaje on, love zbog trofeja.

Od ilegalnih aktivnosti dominiraju lov zaštićenih vrsta, lov lovnih vrsta van lovne sezone, lov lovnih vrsta bez lovne dozvole, upotreba zakonom zabranjenih sredstava kao što su elektronske vabilice, mreže i klopke za hvatanje ptica, korišćenje lokera u lovu, lov iz motornih čamaca u pokretu – ističe Topić.

Neuređen zakonodavni sistem, slabo sprovođenje kaznene politike, neusklađenost zakona sa savremenim evropskim trendovima, niska ekološka svijest, sticanje materijalne koristi i drugi faktori, stvaraju idealne uslove za razvoj krivolova u BiH.

Najnovije analize uticaja krivolova na ptice pokazuju frapantne podatke. Od 2012. godine do danas prikupljeni su podaci o preko 11.000 ilegalno ustrijeljenih primjeraka u okviru 103 vrste. Većina od ovog broja su zaštićene vrste – kaže Topić.

Ako se pogledaju trenutni trendovi lova i krivolova i broj vrsta koje se krivolove, ovaj faktor se izdvaja kao najznačajniji ugrožavajući faktor ptica, a borba sa krivolovom je ključni izazov u zaštiti ptica u Bosni i Hercegovini. Zbog ubijanja, značajan broj vrsta je doveden na ivicu egzistencije, dok su neke nestale iz naše zemlje.

Zbog svoje ljepote, gracioznosti, brzine i snage, iako zaštićene, ptice grabljivice su često cijenjen trofej, pa njihovi preparati često krase lovačke kafane, restorane i domove, a nerijetko su izložene i u privatnim zbirkama. Zbog ubijanja i trovanja od strane golubara, sivi soko doveden je na ivicu opstanka kod nas, ali i u zemljama okruženja, dok neke grabljivice bivaju otrovane tokom nekontrolisanog trovanja glodara u poljoprivredi ili prilikom trovanja šakala i vukova. Nisu rijetki ni slučajevi pljačkanja gnijezda, zbog čega se teritorije najugroženijih vrsta čuvaju u strogoj tajnosti – kazao je Goran Topić.

Bez odgovora iz Lovačkog saveza RS

Iz Lovačkog saveza Republike Srpske nismo dobili odgovore na pitanja, odnosno podatke o stranim lovcima, ubijenim životinjama, plaćenim iznosima i lovačkim trofejima.

I nauka u problemu

Zbog problema sa CITES-om strada i nauka koja je u potpunosti blokirana. Naučnici koji proučavaju biljke i životinje koje su na CITESlisti ne mogu da šalju niti jedan uzorak van BiH.

Trenutno radim na genetičkom prebrojavanje medvjeda u BiH. CITES mi ne zabranjuje da pošaljem uzorak izmeta na anlizu, jer je to nus-proizvod životinje. Ali, ne mogu da radim, naprimjer, stres životinje, jer se analizira dlaka, ne mogu da radim genetiku iz mesa, ne mogu da odredim starost životinje jer se to radi iz zuba. Kako mi u BiH nemamo laboratorije za analiziranje takvih podataka, moramo te uzorke da šaljemo u Evropu ili čak SAD. Pošto nemamo CITES kancelarije mi smo onemogućeni da se bavimo tim naučnim istraživanjima, a danas je sve usko vezano za genetičke laboratorije – kaže Trbojević.

Medvjed, vuk i ris

Među velike zvijeri spadaju medvjed, vuk i ris. Jedinke smeđeg medvjeda, navodi Suvad Lelo, zabilježene su u BiH u „svim sezonskim aspektima“ i to na većem broju lokaliteta – Plješevica, Grmeč, Kozara, Majevica, Dinara, Vlašić, Zvijezda, Ozren kod Sarajeva, Romanija, Zelengora, Maglić, Volujak, Jahorina, Treskavica, Bjelašnica, Igman, Prenj, Čvrsnica, Orjen.

Sivi vuk se takoiđe pojavljuje širom BiH – sjeverno od Plješevice na zapadu do krajnje istočnih obronaka Majevice na istoku, preko brdsko-planinskih krajeva do krajnjeg jugozapada (Čapljina) i kranjeg jugoistoka (Trebinje).

Jedinke risa u Bosni i Hercegovini su migranti iz Hrvatske i u literaturi su poznati na osnovu zbirnih podataka. Evidentno je, navodi Lelo, iz više izvora da su u okolini planine Vrtača fojnički lovci ubili risa u januaru 2014. godine te da pojedine individue zalaze sve do središnjih dijelova BiH. Cenzus risa nije urađen, ali se smatra da na prostoru BiH obitava 60 jedinki risa što je, kako smatra Lelo, čista izmišljotina jer ne postoji nijedan pouzdan podatak o redovnom uočavanju i parenju risova.

Istorija i ugrožene vrste

CITES konvencija datira još iz 1975. godine, a od tada joj je pristupilo 180 država svijeta. CITES funkcioniše tako što se divlje vrste životinja i biljaka, te njihovi dijelovi i derivati, svrstavaju u određene kategorije koje podliježu različitim mjerama kontrole prometa i trgovine. Svaki tip uvoza, izvoza, ponovnog izvoza i unosa iz velikog broja vrsta koje pokriva CITES mora biti odobren kroz sistem izdavanja i provjere dozvola. Svaka država članica Konvencije je dužna da odredi jedan ili više upravnih organa koji će upravljati izdavanjem dozvola i jedan ili više naučnih i stručnih tijela za pružanje savjeta i mišljenja o posljedicama na datu vrstu tokom trgovine.

Savjet ministara Bosne i Hercegovine, na 93. sjednici, održanoj 8. marta 2017. godine, donijelo je Odluku o uslovima i načinu provođenja Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka u Bosni i Hercegovini. Odluka je objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 31/18, od 15. maja 2018. godine.

Ovom Odlukom se definiše način na koji će se vršiti izdavanje dozvola za promet ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka, mrtvih primjeraka, te njihovih dijelova i derivata, odnosno svih vrsta koje se nalaze na spisku CITES-a. Takođe, propisan je i izrađen izgled obrazaca CITES dozvola za Bosnu i Hercegovinu. Za implementaciju predmetne Odluke zaduženo je Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, te entitetska ministarstva nadležna za zaštitu okoline, kao i nadležno Odjeljenje Vlade Brčko distrikta BiH.

*Tekst je proizveden u okviru medijskog poola-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društa)

Close