Grad slučaj: I pse ubijaju, zar ne!

Grad slučaj: I pse ubijaju, zar ne!

Mreža Naše društvo već duže vrijeme se bavi uzrocima i posljedicama „komunalne nepogode“ u Gradu Mostaru. Istražujući cjelokupnu problematiku, zakonsku regulativu, stanje na terenu, ali i kroz razgovor s građanima, vrlo brzo su se uvjerili da postoji drastičan nesklad između zakonske regulative i stanja na terenu, kao i kronični nedostatka transparentnosti i odgovornosti.

Piše: Marin Bago, abrasradio.info

Gradske vlasti stanje na terenu pravdaju nedostatkom sredstava, no čak i letimičan pogled na proračun Grada Mostara dokazuje upravo suprotno. Novca ima sasvim dovoljno. Ono što nedostaje je kontrola distribucije i utroška javnih sredstava.

Kada je utvrđeno da nadležnim odjelima/načelnicima/komunalnim poduzećima apsolutno ne predstavlja problem što se već godinama komunalne djelatnosti realiziraju izvan zakonskih okvira bez valjanih programa, operativnih i dinamičkih planova, ugovora i svih drugih zakonom propisanih dokumenta, odlučeno je da se zatraži uvid u financijski aspekt cijele problematike.

Pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, 30.01.2018. godine zatraženo je od Gradske uprave da se dostavi mjesečni računi s pripadajućim rekapitulacijama vezano za utrošak sredstava u 2016. i 2017. godini za sljedeće stavke: održavanje zelenih površina, održavanje javne higijene, zbrinjavanje pasa lutalica, održavanje cesta, urbani mobilijar i odvodnja oborinskih voda.

Prvo Rješenje je dobijeno izvan zakonskog roka dana 19.02.2018. godine, kojim Grad Mostar odbija pristup informacijama/računima, uz obrazloženje da traženi računi uključuju povjerljive informacije i da se ugrožavaju komercijalni interesi JP Komunalno, Komos i Parkovi. Nakon toga uslijedilo je pisanje prigovora, urgencija, podnesaka upravnim inspektorima, Instituciji ombudsmana za ljudska prava i ogroman medijski pritisak kroz pisanje članaka, realizacija video priloga, održavanje press konferencija i nakon dugih 6 mjeseci stiglo je novo Rješenje kojim se odobrava pristup traženim dokumentima.

Kada su uvidjeli da su dovedeni pred zid i da će dokumente morati dostaviti sukladno službenom zahtjevu, odlučili su odigrati i posljednju kartu. Naime, zatražili su da se plati kopiranje, što je i bilo očekivano, ali su inzistirali da ono bude plaćeno po cijeni koja je daleke 2001. godine utvrđena u iznosu 0,50 KM po kopiji. Kada im je napomenuto da je to nerealno i da je normalno da se u 17 godina cijena drastično promijenila i da je trenutno taj trošak 0,05 KM, nisu željeli ni razgovarati. Budući da se u istom Uputstvu spominje ili kopija 0,50 KM ili dostavljanje na disketi, traženo je da se navedeni dokumenti dostave na disketi, što je naravno bilo nelogično i nemoguće, baš kao i cijena od 0,50 KM.

Na kraju je ipak plaćen traženi iznos od ukupno 841,69 KM. No, svaka od tih 841,69 KM se isplatila višestruko. Analizom tih računa dobijen je uvid u sistemsku krađu i prepoznat je model koji se primjenjuje za izvlačenje para iz gradskog proračuna.

U moru zanimljivih računa posebnu pozornost privukli su računi koji se odnose na stavku zbrinjavanje pasa lutalica u Gradu Mostaru. Analizom ove stavke u proračunima Grada Mostara bilo je vidljivo da se za ovu stavku izdvajaju poprilično velika sredstava u prosjeku 120.000 KM godišnje. S druge strane, na ulicama Grada nije moguće vidjeti djelatnike komunalnih poduzeća vezano za ove aktivnosti, dok su aktivnosti nevladinih organizacija, pojedinaca i FB grupa vrlo vidljive.

Premda su aktivisti mreže „Naše Društvo“ u protekle tri godine, koliko se bave analizom proračuna Grada Mostara i funkcioniranjem Gradske uprave, doista vidjeli i pročitali mnogo čudnih i nadasve zanimljivih informacija/podataka, podaci iz računa za zbrinjavanje pasa lutalica su sve ostavili bez teksta.

Grad Mostar je u 2016. i 2017. poslove zbrinjavanja pasa lutalica povjerio JP Komunalno.

Iznos 120.000,00 KM na godišnjoj razini se utroši na medicinsko zbrinjavanje pasa lutalica, za hranu pasa prilikom boravka u veterinarskoj stanici, rad radnika koji rade na hvatanju , gorivo za rad auta koje služi za dovoz pasa u veterinarsku stanicu i njihovo ponovno puštanje na mjesto prirodnog staništa.

Zanimljivo je bilo dobiti i informaciju koliko to pasa djelatnici JP Komunalno mjesečno/godišnje zbrinu medicinski, gdje ih čuvaju, koliko to djelatnika radi na tim poslovima, koliko vozila imaju i koliko to goriva potroše ukoliko na godišnjoj razini ako se uzme u obzir da imaju na raspolaganju sredstva u iznosu 120.000 KM na godišnjoj razini.

Analizom računa potrošnje po ovoj stavci došlo se do zaključka da se u Gradu Mostaru svaki mjesec kastrira/sterilizira 15-30 pasa, da ih se 30-45 eutanizira, a da ih je u prosjeku 49 na čuvanju. Ovi računi najbolje svjedoče koliko se tu radi o uhodanom modelu krađe. Veterinarska stanica s kojom ova Služba surađuje uvijek je ista i očigledno saučesnik u procesu izvlačenja novca iz proračuna. Svi računi su identični, samo se mijenja broj pasa koje oni tijekom jednog mjeseca steriliziraju/kastriraju/eutanizirija/čuvaju i po prikazanom to bi trebala biti prava veterinasrka klinika sa desetinama zaposlenih i snažnom infrastrukturom, a ta stanica je upravo sve suprotno i to će potvrditi svaki stanovnik Grada Mostara.

S druge strane, u proces je uključeno i Javno poduzeće Deponija na način da svaki mjesec ispostavlja fakturu JP Komunalno na ime usluga „zbrinjavanje eutaniziranih, bolesnih i satranih životinja“.

Dakle, svaki mjesec, koliko Veterinarska stanica prikaže eutaniziranih, taj isti broj se pokaže i na računu JP Deponije koja ih „zbrine“. Po računima koji su dostupni, Grad Mostar na deponiji ima pravo groblje pasa, jer ih na godišnjoj razini JP Deponija „zbrine“ oko 350-450.

Šokirani ovim saznanjima, aktivisti mreže „Naše društvo“, obratili su se direktoru JP Deponije i postavili jednostavno pitanje da li se na JP Deponija odlaže animalni otpad i dobili vrlo jasan odgovor „JP Deponija d.o.o. Mostar je preduzeće koje upravlja sanitarnom deponijom koja vrši preuzimanje i tretman komunalnog otpada. Dakle, ne vršimo prijem i odlaganje medicinskog i animalnog otpada.“

Drugim riječima, taj isti direktor koji svaki mjesec već godinama JP Komunalno izdaje račune za „zbrinjavanje eutaniziranih, bolesnih i satranih životinja“ (ovako doslovno se navodi na svakom računu) upitan bavi li se tim poslovima, odrično odbacuje bilo kakvu povezanost s tim aktivnostima.

Da pojasnimo, i JP Deponija baš kao i JP Komunalno u 100 % vlasništvu su Grada Mostara i svaki račun prije plaćanja mora biti odobren što nam je i potvrđeno iz nadležnog odjela: „Služba za komunalne poslove vrši evidenciju utroška sredstava prema dostavljenoj dokumentaciji J.P. „Komunalno“ koje u suradnji sa veterinarskom stanicom Bišće polje bb, vrši zbrinjavanje pasa lutalica sukladno Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja („ Sl. glasnik BiH „ br:25/09).“

Podsjećamo, u BiH na snazi je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja iz 2009. godine. kojim je striktno propisano kada je eutanazija životinja dozvoljena: ako se životinja ne može izliječiti, a ostanak u životu uzrokovat će joj nepotrebne bolove i patnju; ako je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije; životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, osobito one koja može ugroziti ljude; ako je životinja opasna za okolinu; ako je životinja u agoniji.

Kako je moguće da odgovorna osoba iz Odjela za komunalne poslove koja ovjerava svaki račun nije uočila nelogičnost u podacima iz računa, a isto pitanje važi i za načelnika i šefa Odjela za komunalne poslove gospodu Pajić i Šaravanja, uz napomenu, da bez njihovih potpisa, niti jedan račun ne bi mogao biti plaćen.

Cio tekst možete pročitati OVDJE.

 

* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Close