Ivana, Agi i Dragan - Ima li u Bileći još neko da ih ne poznaje? (VIDEO)

Ivana, Agi i Dragan – Ima li u Bileći još neko da ih ne poznaje? (VIDEO)

Da li iz kafića, kladionice, sa večernje službe iz crkve, košarkaške utakmice, tek skoro da nema Bilećanina koji ne poznaje Agija, Ivanu i Dragana.

ivana, agi, dragan,

Ivana, Agi i Dragan (Foto: Direkt)

Piše: Marija Manojlović/Direkt

O Agiju Bilećani štošta znaju – koja su mu omiljena mjesta u gradu, da je vatreni navijač Košarkaškog kluba "Hercegovac", da u kafiću naručuje koka-kolu… Dobijene informacije provjeravamo iz prve ruke.

"Izađem u grad i prošetam tamo i budem u kladionici. To je to. Ja sjedim u kafani u Centru, nekad budem u Mocartu,  nekad u piceriji. Imam ja tamo dobrih konobara i to je to. Volim da se družim. Družim se sa njima ovuda pa onda dođem kući na ručak. Znam pun grad u Bileći,  i oni mene znaju. Znam ih i sa košarke. Odem tamo, ima tamo Bobo Jokanović, još i ovi moji, tamo se družim, popijem piće… ", objašnjava Agi "ključ" svoje popularnosti.

Agi Dučić

Agi Dučić (Foto: Direkt)

Mnogo poznanika i drugara ima i Dragan, ali volio bi da ih ima još više. Voli da priča o knjigama, a pohvalio nam se i svojim postignućima u sportu.

"Volim da se družim i imam dosta drugara. Volim da se bavim rekreativno sportom, da izlazim u grad… Volim  da radim svoje radne obaveze i navike kući, da slušam i poštujem roditelje. Neki dan smo imali takmičenje u trčanju, bio sam prvi i zato sam sav presrećan. Bileća mi je dobar grad, jer malo izađem, prošetam, družim se sa drugarima… Bude dosta djece u našem udruženju, a volio bih da još djece dolazi i da se druže sa nama…To meni znači veliku radost ", priča Dragan.

Svojim osmjehom i neposrednošću Bilećane je kupila i Ivana. Vole, kaže, oni nju, a ona njih ništa manje.

"Izlazim sa drugarima iz udruženja, igramo Ne ljuti se čovječe. Dosta drugara poštujem. Odem na večernju službu, slušam moju mamu, slušam i Dudu. Vole me svi naši Bilećani, koji me poznaju. Svako mi kaže dobar dan, kako ste", kaže Ivana.

ivana jokanovic i dragan telebak

Ivana Jokanović i Dragan Telebak (Foto: Direkt)

Da onih koji poznaju naše sagovornike u Bileći ima dosta uvjerili smo se i sami. Nekolika kruga šetnje sa njima glavnom gradskom ulicom bila su za to dovoljna.

"Šta da kažem o Ivani, Draganu i Agiju, to su jedna posebna djeca, divna djeca. Ja sam imala prilike da radim sa njima tri - četiri godine. Za njih imam samo sve pohvale, oni su posebni, jedinstveni na svoj način. Lako ih je zavoljeti kao što sam ih ja zavoljela u kratkom periodu",  kaže  njihova sugrađanka Borislavka Vujović.

 

Ivana, Agi i Dragan su članovi Udruženja djece i omladine sa posebnim potrebama "Vedar osmjeh" iz Bileće. Dijele brojne probleme sa većinom pripadnika ove kategorije društva. Ipak, kad je riječ o uključenosti u svakodnevni život zajednice primjer su inkluzije kakvoj treba težiti, kažu u udruženju.

"To je upravo najveći cilj nas ovdje. Ja ne mogu da kažem da smo mi doprinijeli tome za malog Dučica, Telebaka ili Ivanu Jokanović, da budu toliko prepoznazljivi u gradu, međutim, mi se trudimo da i ostala djeca slijede njihov put. Kad je riječ o ovo troje djece zaista mislim da nema nijednog Bilećanina koji njih ne zna, posebno kad kažem za Dučica, koji je na određen način legenda ovog grada. Pojavljuje se na svim sportiskim takmičenjima, zbivanjima, svakodnevno je prisutan i u gradu. Treba pomenuti i njegovog oca koji je uložio nevjerovatne napore vodeći njega kao malo dijete, pokušavajući ga kroz raznorazne aktivnosti uključiti u društvo. On je i uspio u tome", kaže za naš portal Milenko Bato Radmilović, predsjednik udruženja.

bato radmilovic

Bato Radmilović (Foto: Direkt)

Pored otvorenosti zajednice, inkluzija traži i otvorenost roditelja djece sa poteskoćama u razvoju, kaže Radmilović. Ćutanje i skrivanje djeteta nisu rješenje.

"Mi roditelji ako nećemo tim putem da idemo ne možemo očekivati da će neko sa nekim zakonskim rješenjem doći i reći tvoje dijete  mora da bude prepoznatljivo i prihvaćeno u zajednici. Moramo svi zajedno da se trudimo, da to dijete ne krijemo, da ga učimo osnovnim postulatima ponašanja, da ga takvog možemo pustiti,  prvo u svojoj pratnji, a kasnije i samog, da izađe i da se druži", objašnjava Radmilović.

Close