Kad političari prave vlastitu televiziju

Kad političari prave vlastitu televiziju

U Njemačkoj se mijenja način na koji se stranke obraćaju biračima. Profesionalne, kritične novinare se nastoji zaobići. A time se puno toga dovodi u pitanje.

kamera

Kamera u poslaničkoj kancelariji AfD-a pomoću koje stranke snimaju vlastite sadržaje i plasiraju ih

Izvor: Deutsche Welle 

Političari intervjuiraju političare kao da su novinari - prije nekoliko godina to je bilo još nezamislivo. Ali, nedavno se dogodilo upravo to. U jednom videu na YouTubeu u dobro osvijetljenom prostoru dvoje prominentnih političara: desno savezna kancelarka Angela Merkel, lijevo predsjednik zastupničkog kluba njezine stranke u Bundestagu Ralf Brinkhaus. "Lijepo da ovdje možemo voditi intervju", kaže on i pita ju o njezinim sjećanjima na jesen 1989.

Tko ne pozna Ralfa Brinkhausa - a takvih je zacijelo puno - mogao bi pomisliti da lijevo sjedi novinar i morao bi se čuditi da se on saveznoj kancelarki obraća s "draga Angela" i da je s njom na „ti". Na početku nema informacije da je on njezin stranački kolega. Samo u opisu videa i kasnije u samom videu se pojavljuje informacija da intervju vodi predsjednik CDU-ovog zastupničkog kluba.

Nesporazumi ukalkulirani

Tvorci ovog videa svjesno prihvaćaju mogućnost zamjene ovog uratka s formatima profesionalnog novinarstva, kaže Frank Überall, predsjednik Njemačkog novinarskog saveza (DJV). Oni se tako, kaže Überall, žele prikazati autentičnije. I u Njemačkoj to sad postaje trend – da stranke i institucije prave vlastite novinarske sadržaje, kaže Frank Überall. "Zašto davati intervju kritičnim novinarima, kad ga i sami mogu producirati?"

Medije se naziva "četvrtom silom". Njihova zadaća je nadzirati tri državne vlasti - zakonodavnu, izvršnu i sudsku - i sve one koji slijede vlastite političke interese, kao što su stranke.

"Gospodar vlastitih slika"

Kad je proljetos nova predsjednica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer, koju se često naziva skraćeno AKK, u stranačku središnjicu pozvala strane dopisnike akreditirane u Berlinu, njezin odjel za medije je neočekivano taj susret označio kao "razgovor o pozadini", što je značilo da se ne smije objavljivati citate iz toga razgovora. A izričito je rečeno i da se na razgovoru ne želi imati fotografe. Strani novinari su se držali pravila o povjerljivosti. Ali stranka nije. Odmah nakon susreta preko Twittera je objavljeno više fotografija sa sastanka - sve je napravio stranački fotograf. "AKK u razgovoru sa 100 stranih novinara u Središnjici CDU-a", glasilo je objašnjenje uz fotografiju.

Što se krije iza takvog ponašanja? Možda to objašnjava jedan drugi primjer. Na jedan stručni razgovor o pitanjima migracije nisu pušteni novinari uz objašnjenje da postoji "livestream", dakle izravni prijenos preko interneta. Ali, iz izjava AKK moglo se zaključiti nešto drugo: da je CDU bio "gospodar vlastitih slika" i da je "vijesti sam producirao". U tom smjeru će se, prema njezinim riječima, "i dalje ići", jer je to "moderna politička komunikacija".

Stranke kopiraju medije

Oba događaja idu u istom smjeru. Stručnjaci to zovu "message control". Da bi se imalo kontrolu nad sadržajima stvaraju se takozvani "newsrooms", dakle vlastiti odjeli za vijesti. Prvi je s time u Njemačkoj krenuo populistički AfD. Nakon ulaska u Bundestag u jesen 2017. godine, AfD je počeo stvarati veliki odjel za medije uključujući i odjel za pravljenje vijesti. Ta je stranka htjela izbjeći profesionalne novinare jer je smatrala da ju se krivo prikazuje. "Alternativni medij smo mi sami!" - izjavio je Mario Hau, voditelj AfD-ovog odjela za društvene medije, u razgovoru za DW.

Populisti se opremaju najnovijim digitalnim sredstvima. Kad njihovi zastupnici u Bundestagu nešto objavljuju na društvenim mrežama, tisuće profila to odmah preuzimaju i prenose dalje, kaže stručnjak za politiku i digitalne medije Martin Fuchs. Stranački ogranci, delegati, simpatizeri – svi u tomu sudjeluju. Tako i etablirane stranke dospijevaju pod pritisak.

SPD je uspostavio "newsroom", navodno to priprema i FDP. I u centrali CDU-a u Berlinu rade na tomu. Facebook, TV, Instagram, Twitter – deseci suradnika bi uskoro iz središnjeg "newsrooma" trebali izvješćivati što stranka namjerava i određivati s kojim medijem se najbolje može do koga doprijeti. Kod CDU-a bi stranački uredi po cijeloj zemlji uskoro trebali imati manje organizacijskih zadaća, a više se angažirati na društvenim mrežama.

Stranke tako dopiru do publike koja ne čita novine i ne gleda televiziju. To su potencijalni birači do kojih se ranije moglo doći samo uz pomoć skupih promidžbenih plakata. Sad oni političke poruke dobivaju izravno na svoj monitor.

"To nisu vijesti nego manipulacija"

Ono što u prvi mah izgleda kao prilagodba digitalnoj eri nije bez rizika. Pojam "newsroom" je "eufemizam, krivotvorenje imena" kaže Frank Überall iz Njemačkog novinarskog saveza. Jer, "news" označava vijesti. "Ali stranka ne može napraviti novinarsku vijest." Od nje se ne očekuje da bude uravnotežena i da ne slijedi samo svoje interese. Kritično propitivanje, što je bit profesionalnog novinarstva, nedostaje. Ono što stranke rade to je promidžbeni rad, kaže Überall.

Pravno je teško tomu se suprotstaviti. Stranke u Njemačkoj imaju dalekosežne slobode. Ali, za rad parlamentarnih klubova postoje ograničenja: oni novac smiju trošiti samo na svoj parlamentarni rad, a ne na stranački. Ipak, to je ponekad teško razlučiti jedno od drugoga.

Njemački novinarski savez (DJV) već duže nastoji pokrenuti o tomu javnu raspravu. Ako stranke ili ustanove na duži rok stvaraju dojam da one same mogu stvarati novinarske proizvode, onda se o tomu mora raspravljati, ističe se iz DJV-a.

Najveća novinarska udruga u Njemačkoj za to nema pravno rješenje. Za promjenu zakona bi potreban bio veći javni pritisak, kaže predsjednik DJV-a Überall. Da trend stvaranja stranačkih "newsrooma" nije samo problem za novinare, toga bi morali svi biti svjesni. Jer to može biti "kontraproduktivno za demokraciju", upozorava Frank Überall.

Close