Kad samohrana majka nije samohrana: Ponos i tuga što si u isto vrijeme i otac i majka

Kad samohrana majka nije samohrana: Ponos i tuga što si u isto vrijeme i otac i majka

Ana Jović iz Banjaluke jedna je od brojnih majki koje kroz život plove same. Kakve god da su im životne priče, zajedničko im je da su nerijetko suočene sa društvenim predrasudama, a neke od njih, na svojoj koži osjećaju i nedostatke našeg zakonodavstva.  Ana je za naš portal govorila o poteškoćama s kojima se susreće, ali i kako je biti samohrani roditelj u Republici Srpskoj.

Ana sa njenom djevojčicom. Ova fotografija je sinonim cjelokupne njene borbe, ali ipak tu priču ostavilja za sebe.

“Preteški su momenti kada u isto vrijeme osjetiš neku preveliku tugu i ponos što si i majka i otac i cijeli svijet”, počinje svoju životnu priču o samohranom roditeljstvu Ana Jović, koja već deset godina nakon razvoda, sama odgaja djecu.

Za nju, kaže, nema predaha. Obaveze se vremenom i odrastanjem djece mijenjaju, ali samohrani roditelji nemaju lakih perioda, jer kroz sve prolaze sami.

“Ne znaš kad ti je najteže, jer se svaka nova faza dešava prvi put. Kada je beba mala teško je jer se i sami još uvijek adaptirate na tu činjenicu. Potrebe su ogromne, a podršku nemate. Kada prohoda, kreće u vrtić, srce se stegne, jer sami prolazite kroz to i koliko god ljudi imali oko sebe vi ste jedini roditelj tu. Kasnije, sa 3-4 godine počinju pitanja “Zašto ja nemam tatu? Hoće li on ikad doći da me vidi, poljubi?” Kroz sve to, potrebe djeteta rastu, a ti si sve više iscrpljen, sve više svjestan, ali i jači”, prisjeća se naša sagovornica kako su sa godinama poteškoće mijenjale samo oblik.

Njenu priču mogu razumjeti i svi roditelji, samo što su samohrani roditelji, kaže, primorani da dva puta brže misle, snalaze se i rade, tako da se samim tim brže i iscrpljuju.

“Sve što ne uradiš sad - čeka te”, konstatuje naša sagovornica.

Svaki dan i ove majke je ispunjen nekom borbom, opstaje uz podršku porodice i prijatelja, a uz to bavi se i muzikom što joj, kaže, omogućava da pokrije troškove, ali i da ima dosta slobodnog vremena koje može da provede sa djecom.

Sami i nevidljivi

Život samohranim roditeljima otežava i društvena nevidljivost, a Porodični zakon razvedene roditelje ne poznaje kao samohrane.

Prema Porodičnom zakonu Republike Srpske samohrani roditelji su oni koji samostalno obavljaju roditeljsko pravo, jer drugi roditelj nije živ, ili je proglašen za umrlo lice ili nije poznat.

Zbog toga, roditelja koji sam odgaja dijete usljed razvoda Zakon ne poznaje kao samohranog roditelja, iako u nekim slučajevima drugi roditelj premda je živ ne postoji za to dijete.

Iz trebinjskog Centra za socijalni rad rečeno nam je da oni ne utvrđuju nikome status samohranog roditelja, te tako svi imaju jednaka prava i nema diskriminacije ni po kojem osnovu.

Kako pojašnjavaju ne mogu se deklarisati prava samohranih roditelja, već imaju prava iz domena prava o socijalnoj zaštiti i uslovi za ostvarivanje prava koja su Zakonom definisana.

Tako prema Zakona o socijalnoj zaštiti Republike Srpske definisani su korisnici prava iz socijalne zaštite članovima 16, 17, 18, te članom 19. ovog Zakona.

Dijelovi Zakona o socijalnoj zaštiti Republike Srpske

A u Zakonu, kako su nam rekli neki od samohranih roditelja, i leži problem, jer  nije precizno definisano koja su prava i obaveze ovih kategorija i koje bi im se eventualne privilegije zbog statusa mogle ostvariti.

Naša sagovornica, kao i brojni samohrani roditelji, smatra da je neophodna izmjena postojećeg Zakona te da ga treba prilagoditi savremenom dobu.

“Nažalost, iz dana u dan samohranih roditelja je sve više, a samim tim i različitih situacija u kojima se ljudi nalaze, koje nisu ni opisane u zakonu, tako da se ne može ni vršiti pritisak trenutno za primjenu nečega što ni ne postoji. Zakoni su doneseni davno, šturo i nespretno, ne obuhvatajući široko polje situacija u kojima se ljudi nalaze danas”, smatra ova samohrana majka i dodaje da  samohrani roditelji od države teško mogu da očekuju pomoć.

“Na pomoć države ne računa niko odavno, jer i ako postoji neki vid pomoći tu su ili uslovi za ostvarenje u najmanju ruku bizarni ili je to toliko malo i jadno da ti veći trošak izađe dok to podigneš i srozava ti ono malo dostojanstva, tako da smo naučeni u startu da se sami na sebe oslanjamo i borimo se”, priča za naš portal samohrana majka Ana Jović.

Koja su dodatna radna prava samohranih roditelja nismo uspjeli da saznamo, pošto još uvijek nismo dobili odgovore na naša pitanja iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

Ana Jović: "Mi smo nažalost crna socijalna mrlja na mapi našeg sistema"

“Porodice sa više djece su pozitivna slika, pa se njima nešto i uvaži, mi predstavljamo ružnu sliku i nas nema ni u priči”, zaključuje naša sagovornica i dodaje da ih se pred izbore malo sjete političari.

“Postojimo kad krenu predizborne kampanje, pa političari izigravaju klovnove pred raznim socijalnim skupinama, penzionerima, borcima, bolesnom djecom, višečlanim porodicama, pa se povremeno i nas dotaknu kao da se ubere koji bod, a naša situacija, naravno, ostaje ista”, priča Ana.

Tako samohrni roditelji, kako zaključujemo u priči sa našom sagovornicom, pominju se samo kao broj.

“U školi ili bilo gdje, kao samohrani roditelj si pomenut samo u anketi pri upisu đaka kada popunjavaš podatke o roditeljima, pa se zaokružiš kao samohrani što opet nikakvu ulogu ne igra u nekom vaspitnom pogledu. Tako u našem slučaju učiteljica nije ni pogledala podatke prije ulaska u razred, pa im je dala odmah u prvim danima pjesmicu o porodici, ocu, majci”, priča svoje iskustvo Ana.

Zbog situacija koje proživljava na svojoj koži ne vjeruje da će ovde uskoro doci bolji dani za samohrane roditelje. Želja joj je da napusti Srpsku.

“Iskreno se nadam da ću uspjeti otići odavde uskoro, jer ovo ruši i zadnju ciglu dostojanstva čovjeka, život ovdje. Pa bar nek se osjećam stranac u tuđoj zemlji, a ne svojoj”, zaključuje  za “Direkt” Ana Jović.

Ostavite komentar

Close