Kina do Kolašina!

Kina do Kolašina!

Crnogorce ne brine ni probijanje rokova za otvaranje dionica novog autoputa, ni preplaćivanje novih petlji, već to što će ograničenje brzine biti 100 kilometara na čas.
Ko god vozi od Beograda ka crnogorskom primorju, najveća muka ga uhvati kad mora da prođe kroz kanjon Morače. To je prizor koji dvostruko oduzima dah, kao veličanstvena ljepota prirode i kao velika opasnost. Vozač koga čekaju Platije i te strmoglave stijene mora biti izuzetno oprezan jer često voda buja iz stijena, krivine su zeznute, dolje u dnu kanjona vreba Morača, a usprkos opsasnosti mnogo Crnogoraca vozi nenormalno, pretiču se i u lakat krivinama.

I dok vozač ide dalje kroz vrleti i vozi ivicom stijenja, iznad sebe kroz šoferšajbu može primijetiti nebodere kakvih u Crnoj Gori nema. To su ogromni betonski stubovi, veći nego najveće zgrade u Crnoj Gori. To su potporni stubovi za auto-put koji će ići od Bara do Boljara. Tuda će se ići samo pravo, biće široko bez lakat krivina, biće to konačno auto-put u Crnoj Gori, jer, jedina smo država koja ga i dalje nema, i eto ispade da Crna Gora u dvadeset i prvom vijeku dočekuje auto-put kao čudo!

Ko se ne veseli auto-putu taj nije normalan. Da, na prvu loptu tako izgleda iz ugla ljudi koji se raduju svakom napretku, ali tu postoji i crnogorska kvaka22. Imamo li mi para da platimo taj put? Koliko će generacija da optlaćuje izgradnju i ko zapravo sve tu ima interesa i kakvog?

Provesti auto-put kroz to tvrdo stijenje uopšte nije lako. Nije ni jeftino. Kažu da su Crnogorci lijeni i da nisu dorasli tom zadatku. Ali tu su Kinezi. Njihova kompanija dogovorila je sa Crnom Gorom posao. Mnogi novinari, ekonomisti i stručnjaci su ukazivali na pogubnost auto-puta po crnogorsku ekonomiju, ali, uprkos svemu, Kinezi su počeli da rade i probijaju. Kompanija CRNBS se ne šali, dižu stubove, probijaju tunele. Pišu novinari dirljive članke o “borbi sa prirodom”.

Kineski interes

Ono što mnogima promiče jeste osnovno pitanje: “Što čini Kinez tu među crnogorskim planinčinama?”. Neki vide samo auto-put, a neki vide i pozadinu. Kina je sad stigla do Kolašina. Ovo je ipak Evropa, geografski, iako nije još uvijek dio Evropske unije. Ovo je hodnik, predvorje Evrope, što Kini sasvim odgovara da ima svoju firmu koja tu radi. Kad je tu firma, tu su i radnici, tu je i njihova banka, projektanti, inžinjeri i sva prateća svita. Tu su naravno i pare, velike pare, kontakti, prijateljstva, ručkovi, poznanstva i naravno uticaj. Kina je sila, možda i da joj se ne isplati ovaj naš auto-put, možda joj se isplati na duge staze, u smislu uticaja, približavanja Evropi i ko zna kakvih sve ciljeva, koji prosječnom Crnogorcu ne može da padne na pamet, jer smo se odavno o jadu zabavili svojim problemima na mikro nivou, toliko da o globalnom prestrojavanju sila i pregrupisanju moći znamo baš koliko i o španskim selima.

Kad smo kod sela, djelovalo je da auto-put kroz Crnu Goru predstavlja Potempkinovo selo, da je sve samo paravan za neke izbore ili pranje para, ali Kinezi rade li rade. Ispalo je da postoji još jedna petlja, (ne)upisana koju će Crna Gora da plati iz svog džepa. Špekulisalo se čiji je to propust, ali novinari se vrte u krug kad god treba da se nešto sazna o auto-putu jer kineska kompanija CRBC(Chine road and Bridge Corporation) nije baš direktna u odgovaranju na pitanja.

Međutim, kad Kinezi rade, rade ga po svom. Za razliku od Crnogoraca nisu galamdžije, nisu bahati, nisu trošadžije i svi koji su očekivali brdo Kineza koji će samo sipati pare u džepove Crnogoraca grdno su se prevarili. Oni imaju svoj smještaj, svoje kuhinje i prilično su ekonomični, što je iznenadilo Crnogorce. Bilo je onih blizu Bioča i Smokovca gdje su se odigravali početni i najveći radovi koji su spremali sobice u kućama za izdavanje Kinezima, ali pošto Kinezi nisu došli u goste, sad se priča kako Kinezi imaju svoj smještaj. Kažu da dva Kineza sleduje jedan krevet, da dok jedan radi drugi spava pa se smenjuju. Ali, to su možda samo narodske priče onih koji nemaju priliku da zarade od Kineza, a i nemaju priliku da vide iza paravana što se to tamo događa na gradilištu.

Uništavanje rijeke Tare

Takođe, veliku prašinu diglo je i istraživanje Mreže za afirmaciju nevladinog sektora(MANS) i tvrdnja Vanje Ćalović Mrković da je Vlada Crne Gore potpisala kako će tokom izgradnje auto-puta sačuvati rijeku Taru i njeno korito, a valja napomenuti da je Tara na UNESCO listi i pripada zaštićenom dijelu svjetske kulturne baštine. Međutim, MANS je lansirao fotografije i snimke “koji svjedoče o potpunom uništenju Tare u dijelu gdje je predviđena gradnja mostova Tara 1 i Tara 2 - tok rijeke je promijenjen, korito izmješteno, postavljeni potporni stubovi, a građevinske mašine iznose šljunak i pijesak”. Naravno, Vlada i Ministar Pavle Radulović žustro su se branili, i sebe i Kineze i tvrdili su da je sa Tarom sve u redu, da narod i mediji izmišljaju priče zarad svog interesa i da čak nemaju dovoljno patriotskih osjećanja prema najvećem projektu u novijoj Crnogorskoj istoriji.

I dok Crna Gora predstavlja auto-put kao “posao vijeka” i tvrdi da će taj put biti veza sa modernim svijetom, vjerovatno pod “moderni svijet” misleći na Zapad, baš taj Zapad je crnogorskom auto-putu nadjenuo nadimak “highway to nowhere”, odnosno “put ka nigdje” jer sve vide kao predstavu Kine da napravi prodor na tržište, Crna Gora je samo platforma za pokazivanje moći, jer, tu niko nije htio da zapne lopatom, jer sve je krš ljuti, i nema tu zarade nikakve. Ali Kinezi ipak vide neku svoju računicu.

Ono što Crnogorce strašno već brine nije ni probijanje rokova za otvaranje dionica, ni preplaćivanje novih petlji, ni geostrateške igranke, nego se velika pompa digla oko činjenice da će ograničenje na auto-putu biti 100 kilometara na čas. Svi su se tim opteretili, jer, malo je to brzine za neke. Imajući u vidu kako inače voze Crnogorci, i to je mnogo.

Ali na pitanje novinara “Da li Crnogorci grade najsporiji auto-put u Evropi?” ministar saobraćaja Osman Nurković nije se baš najbolje snašao objašnjavajući da je razlog nadmorska visina i da nije važno da li će se do Kolašina stići za tri, četiri ili pet minuta sporije.

To brine Crnogorce, brzina. Kinezi idu polako, ali su već stigli u Crnu Goru, za njih je to Evropa. Da li će tu da ostanu, da li će da učestvuju na neke nove tendere i rade još poslova i vrše još uticaja, ostaje da se vidi, jer trenutno za tu informaciju važi “ovoga su u grobu ključevi”.

Close