Kolumbijac na cetinjskoj bogosloviji: Kako je Rodrigo postao Teofil

Kolumbijac na cetinjskoj bogosloviji: Kako je Rodrigo postao Teofil

Mladi teolog iz Kolumbije Rodrigo Jukuma Truhiljo prije samo jednu deceniju vjerovatno nije ni slutio da će ga traganje za istinama vjere sudbinski vezati za pravoslavlje, poprilično strano i daleko ovoj, tradicionalno katoličkoj, latinoameričkoj zemlji. Još manje, da će ga to traganje odvesti na drugi kontinent, u zemlju za koju nije znao ni da postoji. Opet, da će u toj nepoznatoj zemlji steći prijatelje koji će mu kao druga porodica prirasti za srce. I najposlije, da će ga život u novoj vjeri i budući poziv misionara, uprkos već stečenom teološkom obrazovanju, vratiti na početak – u školske klupe.

Od Kolumbije do Cetinja - Rodrigo koji je postao Teofil

Piše: Marija Manojlović/Direkt

Rodrigo je još u Bogoti postao pravoslavac, 2012. godine – od kada se zove Teofil, dvije godine nakon što se sa učenjem i tradicijom istočne crkve upoznao na tamošnjem teološkom fakultetu.

Bogoljublje, što njegovo novo ime i znači na grčkom, odvelo ga je potom u Crnu Goru, na Cetinje, gdje već dvije godine pohađa Bogosloviju Svetog Petra Cetinјskog.

Sa 37 godina na Cetinju je opet srednjoškolac. Po završetku školovanje, plan mu je, kaže, da se vrati u svoju Kolumbiju i da radi na misionarskom širenju pravoslavlja među svojim sunarodnicima.

"Ponosan sam na to što jesam"

„Upoznao sam pravoslavnu crkvu na fakultetu, na ekumenskom simpozijumu 2010. godine. I od tih dana počeo sam da istražujem o pravoslavnoj crkvi koja je prisutna u Kolumbiji. Čitao sam puno o ekumenskoj teologiji sa obje strane, jer sam to morao da znam kako je pravoslavna crkva u Kolumbiji kanonska. Zatim sam odlučio da postanem pravoslavac. U prisustvu oca Mihaila u Bogoti, 12. februara 2012. godine, bilo je moje miropomazanje. To je rezultat eklisiološkog istraživanja i želje da postanem dio crkve koja ima živu tradiciju. Ponosan sam na to što jesam“, započinje priču za Direkt portal Teofil, na srpskom jeziku koji uz veliki trud tek usavršava.

Po blagoslovu arhijereja Srpske pravoslavne crkve - episkopa južnoameričkog Kirila i mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, u Crnu Goru je došao sa, tada đakonom, a danas ocem Estebanom Diazom Ninjom, koji je takođe Kolumbijac. Svoje iskustvo na cetinjskoj bogosloviji, kada je prošle godine počela nastava i kada se opet našao u ulozi srednjoškolca, opisuje kao - odiseju.

„Prvo, moje kolege ipak su djeca, imaju između 14 i 15 godina, dok sam ja odrasla osoba. Drugo, ja sam imao već radno iskustvo kao profesor. Bilo mi je lako da se prilagodim kolegama i predavačima. Ali istovremeno je bilo teško biti opet srednjoškolac. Hvala Bogu, akademski jezik bogoslovije je mojoj profesiji i meni razumljiv. Ipak mi je teško da dobro govorim srpski jezik. Ali polako učim. Treće, sve ovo vidim kao priliku za sticanje vrlina kao što su strpljenje, poslušnost, poniznost, jednostavnost. Na kraju tajna uspeha je Učiti zaboravljajući“, kaže Teofil.

Kad je riječ o katoličkoj i pravoslavnoj crkvi, kao bogoslov, kaže Teofil, može da posvjedoči - da ima više onog što nas spaja nego što nas razdvaja.

„Na kraju, iz mog iskustva, uvijek govorim o crkvi kao tijelu sa jednim plućima - koje ima dva svoja krila: ono Istoka i drugo Zapada hrišćanskog."

Naš sagovornik je već dvije godine u zemlji za koju kaže da nije znao ni da postoji. Ipak, odlučiti se na taj korak nije mu bilo teško. Presudio je avanturistički duh i želja da otkrivanjem nepoznatog.

„Saznao sam da postoji država Crna Gora posle posjete mitropolita Amfilohija Kolumbiji. Ipak, nije mi bilo teško odlučiti se na dolazak, jer sam avanturistička osoba. A ono što ne poznajete - naučite“.

Teofil sa Amfilohijem

A upoznao je, kaže, zemlju lijepih pejzaža, vjerskih spomenika, i prijatelje koje će zauvijek nositi u srcu.

„Za Crnu Goru mogu da kažem, bez ulaska u politiku, da je to zemlja koja ima socijalnu sigurnost. Takođe tu su lijepi pejzaži - jezera, planine, vjerski spomenici... Šta tek reći o prelijepim plažama! Kad je riječ o ljudima, svaka generalizacija je subjektivna. Međutim, ljudi koje sam upoznao su ugodni, prijateljski nastrojeni. Izgrađuju povjerenje sa lakoćom. Imam prijatelje koji su mi kao porodica i koje ću uvijek nositi u srcu“.

Tokom svog boravka na Cetinju shvatio je da ni znanje Crnogoraca o njegovoj zemlji nije na zavidnom nivou. Na pitanje šta prosječan Crnogorac zna o Kolumbiji - odgovara kroz smijeh.

„Kad saznaju da sam Kolumbijac, odmah mi kažu droga, kokain. Ja im odgovorim u šali: i imamo najbolji na svijetu. Neki pričaju o fudbalu... Izgleda da ne znaju mnogo o Kolumbiji.“

Teofil još nije imao priliku da posjeti Trebinje, a nada se da će uskoro i tu želju ostvariti.

„Prošao sam kroz Bosnu i Herceginu 15. novembra prošle godine, kada sam s mojim kolegama sa bogoslovije išao u Hrvatsku. Prisustvovali smo osveštanju crkve u selu Kućanci, gdje je rođen patrijarh Pavle. Crkvu je osveštao patrijarh Irinej... Pored toga, takođe sam posjetio Gacko i selo Donji Kazanci. U Donjim Kazancima živi jedna meni vrlo draga porodica. Sve sam ovo upoznao zahvaljujući arhimandritu Danilu, igumanu manastira Svetog Simeona Mirotočivog u Podgorici. Nadam se da ću uskoro upoznati i Trebinje."

teofil

Teofil sa prijateljicom iz Gacka (selo Donji Kazanci)

Iz Kolumbije mu, kaže, nedostaju porodica i prijatelji. Ništa više. Zna da je ovdje samo privremeno. Nakon završetka Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, opet će se vratiti u svoju daleku južnoameričku zemlju. Jer, tamo tek počinje njegova misija – da svoja znanja i svjedočanstva o vjeri podijeli i sa svojim narodom

Close