Korupcijsko-partijska hobotnica u BiH: Radno mjesto se plaća i više od 50.000 KM!

Korupcijsko-partijska hobotnica u BiH: Radno mjesto se plaća i više od 50.000 KM!

Unazad nekoliko mjeseci Inforadar je obavio veliko istraživanje o sistemu zapošljavanja u diplomatiji te smo dobili frapantne podatke, čak iz nekoliko nezavisnih izvora i tačne cifre kojima se plaćaju radna mjesta! Jedan od naših sagovornika pojašnjava kako je neophodno proći dva filtera da biste uopće postali relevantan kandidat za neku od prestižnih pozicija u diplomatsko-konzularnoj mreži (DKP).

Piše: Almedin ŠIŠIĆ/InfoRadar

Srđan Lalić, 30-godišnji sin poslanika SDS-a Nenada Lalića, imenovan je nedavno za ambasadora u Kanadi. Ivan Dunđer, tek nešto stariji kadar HDZ-a, koji je u Predsjedništvu BiH bio zaposlen po ugovoru o djelu (!), prije nekoliko dana zasjeo je u fotelju bh. ambasadora u Poljskoj.

Za Harisa Hrlea, zeta Bisere Turković (SDA), već je bila pripremljena ambasadorska pozicija u Beču, i to po sistemu “spajanja porodica” (njegova supruga, a Turkovićkina kćerka, još od kraja rata radi u UN centru u Beču), no ovaj aranžman je propao nakon serijala tekstova Inforadara i medijskog pritiska.

Ovo su samo najsvježiji primjeri klijentelizma i strančarenja u bh. diplomatiji, koja na mnogo mjesta i u mnogim primjerima u samoj svojoj srži ulazi u sferu najotvorenijeg nepotizma i korupcije, što kulminira kupovinom radnih mjesta.

Tajne odluke Predsjedništva BiH

Posebno su članovi Predsjedništva BiH, koji inače rukovode vanjskim poslovima (kao i odbranom) i imenuju ambasadore, bili aktivni posljednjih mjeseci, a sva imenovanja desila su se polutajno; naime, samo jakim vezama i uz pomoć insajdera bilo je moguće saznati imena novih ambasadora i pripadajuće destinacije.

Najaktivniji je bio Dragan Čović, pa je tako, primjera radi, ambasadorica Renata Paškaljak dobila novi trogodišnji mandat u Zagrebu (što je dosad jedinstven slučaj ako se zna da je Zagreb pod rotacijom kao susjedna zemlja, no Čović očito ima svoju političku računicu u pokušajima daljnjeg rušenja BiH). Također, Ankica Gudeljevićimenovana za ambasadoricu u Berlinu, vječiti Tomislav Leko ide u Budimpeštu, koja je do sada bila stalno “srpska destinacija”. Za ambasadora u Njujorku Čović je imenovao Ivicu Dronjića, Darka Zeleniku postavio je u Rim, u za ambasadoricu u Londonimenovao je Valentinu Marinčić.

Vrijedi podsjetiti da je upravo Čović prije nešto više od tri godine, u vrijeme kad je Mladen Ivanić bio predsjedavajući, pokušao napraviti nezabilježeni presedan u diplomatiji, imenovanjem i pokušajem uhljebljenja Ivana Šušnjara (vlasnika portaka Poskok.info) za generalnog konzula u Čikagu (a kasnije i za ambasadora u Pragu). No, Amerikanci su s rezigniranjem u oba slučaja stavili veto (Šušnjar, naravno, nije dobio agreman) budući da je riječ o osobi desno radikalnih stavova, pogotovo premaBošnjacima i državi koja je trebalo da ga postavi, a koje otvoreno iznosi na svom portalu i u javnim istupima.

Treba li naglasiti da Šušnjar, uz to, nije imao bilo kakvih diplomatskih referenci.

Unazad nekoliko mjeseci Inforadar je obavio veliko istraživanje o sistemu zapošljavanja u diplomatiji, razgovarali smo sa mnogim karijernim diplomatama, bivšim i sadašnjim ambasadorima i pojedincima iz Predsjedništva BiH i sjedišta Ministarstva vanjskih poslova, te smo dobili frapantne podatke, čak iz nekoliko nezavisnih izvora i tačne cifre kojima se plaćaju radna mjesta!

Jedan od naših sagovornika iz Predsjedništva, dobro upoznat sa dešavanjima u bh. diplomatiji, pojašnjava kako je neophodno proći dva filtera da biste uopće postali relevantan kandidat za neku od prestižnih pozicija u diplomatsko-konzularnoj mreži (DKP).

“Jedan filter je čisti nepotizam – rodbinsko uhljebljenje, za koje nije potreban novac, no radi se o veoma unosnom trgovanju radnim mjestima koja se procjenjuju od deset do 30.000 KM. Drugim riječima, oni rade po sistemu ‘ja tebi bratića u diplomatiju, a ti meni sina, kćerku ili slično’ u neko ministarstvo – i svi zadovoljni. Konkursi koji se tom prilikom moraju po zakonu raspisati obična su farsa i zadovoljenje forme, odnosno pokriće za već dogovorenu rodbinsku transakciju. Iako se ne radi o direktnom prometu novcem, na sceni je najgori oblik trgovine uticajem, što predstavlja teško krivično djelo”, pojašnjava naš sagovornik, koji je iz objektivnih razloga insistirao na anonimnosti.

Drugi naš sagovornik, koji je ranije bio i član jedne od konkurskih komisija, navodi da se procedura imenovanja namješta od početka do kraja, a počinje imenovanjem podobne komisije u koju ulaze dva unutrašnja člana iz MVP BiH.

“Dakle, oni znaju upute kako i koga favorizirati. Imena članova komisije određuju kabineti ministra i zamjenika ministra, koji po zakonu nisu državni službenici već imenovana lica, ili lica na odsustvu iz državne službe. Ali, da bi se primili partijski kadrovi moraju se u komisije smjestiti i kadrovi odani stranci, a nalaze se u strukturama državne službe i lojalni su kabinetima. Ali i tu nije kraj i priča se ne završava na prvom i najboljem kandidatu na listi, već se formira lista od pet ili više uspješnih kandidata i onda se administrativnim radnjama, koje odobrava ADS, vrše unutrašnja pomjeranja prvog, drugog, itd…. da bi na red došao i peti s liste”, pojašnjava naš sagovornik, navodeći da je ovo godinama uhodana shema.

Nastavak teksta čitajte na ovom linku

Close