Milošev sok od divljeg nara: Od pomalo zaboravljenog do regionalno traženog proizvoda

Milošev sok od divljeg nara: Od pomalo zaboravljenog do regionalno traženog proizvoda

Med, vino, smokve i nar – mnogima su asocijacije na Hecegovinu i Trebinje. Za ovo posljednje nesumnjivo velike zasluge idu Milošu Popoviću koji već skoro dvije decenije od divljeg nara pravi ukusne i zadrave sokove koji se piju u cijelom regionu.

Piše: Marija Manojlović

Krenuo sam sa tom pričom 2003. godine, poslije odsluženja vojnog roka. Nije bilo nikakvog posla pa sam započeo sa sokom od  divljeg nara i sa pčelarstvom. U selu Drijenjani, u Popovom polju, gdje je moja starina, ima dosta samoniklog nara a pčelarstvo je u porodici bila tradicija. Odlučio sam da se ovom prvom više posvetim – napravio plantaže. To je ustvari samonikli nar iz brda, prenesen gdje ima obezbijeđeno navodnjavanje. Trenutno imam 700 stabala“, započinje priču ovaj Trebinjac.

Iako je sok od divljeg nara sada „na glasu“, kada je Miloš krenuo u ovu priču pio se uglavnom u domaćinstvima, gdje su ga pravile vrijedne trebinjske domaćice, među njima i Miloševa majka i baka,  ali uglavnom za sopstvene potrebe.

I mi smo sve radili po nekom tradicionalnom receptu, i danas radimo po njemu, samo što smo uveli neke novine, mašine, opremu, inoksne bačve, pasterizatore…Sve sam to uozbiljio da bi se kapaciteti povećali, ali u receptu se ništa nije mijenjalo. To je onaj sok koji su pravile, ne samo moja majka i baka, već i svi u ovom kraju i to na isti način. Nema tu neke filozofije -iscijedi se, spakuje se u staklenu bocu i to je to. Kad je riječ o sirupu njemu se doda šećer, razmuti se šećer, i on se onda tako flašira. Nema nikakvih drugih dodataka. To su te dvije vrste soka, matični bez ikakvih dodataka i sirup“, kaže Miloš.

Dvije decenije proizvodi zdrave sokove od divljeg nara- Miloš Popović

Uloženi trud i rad i konstantno unapređivanje proizvodnje, išli su zajedno sa sticanjem novih kupaca. Širio se krug onih koji su željeli sok od divljeg nara. Prvo je sve išlo preko narudžbina pa je naš sagovornik tržio razne kanale da sokovi dođu na adrese kupaca. Sada se mogu kupiti u prodajnim objektima, osim u Trebinju, i u Banjaluci, Sarajevu, ali i susjednoj Srbiji.

Generalno taj sok ljudi najviše traže jer je zdrav. Neki od njih imaju zdravstvene probleme a neki ga konzumiraju preventivno. Radimo sa prodavnicama zdrave hrane, u Sarajevu, i Banjaluci.  Ovdje u Trebinu sarađujemo sa Hercegovačkom kućom gdje prodajemo proizvode. Počeli smo da radimo i izvoz za Srbiju.  Zadnjih 15 godina radili smo to na razne načine, snalazili se kako smo znali i umjeli slali autobusima, po prijateljima… Najviše u Beograd i Novi Sad. Sad smo napravili legalan izvoz za Srbiju . Ko nazove da traži sok uputimo ga na adresu dvije prodavnice u kojima se nalazi naš sok u Beogradu“. 

Pored prodavnica, Milošev sok se odnedavno našao i u ponudi nekih trebinjskih lokala, gdje se rado naručuje, posebno tokom ljeta kada je Trebinje puno turista.

Znam dosta vlasnika lokala u Trebinju, pa im je bilo intreresantno da se to proba , da se vidi da li bi taj sok prolazio u kafanama.  Na kraju se ispostavilo i da ide i bolje nego što smo se nadali“.

Kad je riječ o opremi koja se koristi u procesu proizvodnje soka Miloš je konstantno tražio najbolja rješenja a neke od mašina je sam konstruisao. Kako nije imao koga da pita za savjet, bilo je i grešaka, što je, kaže i logično. Kako nam reče, sve je morao sam da smišlja i izmišlja.

Svake godine sam nešto mijenjao i još uvijek tražim najbolja rješenja za neke stvari, kad je riječ o opremi. U međuvremenu sam probao i sa nekim novim proizvodima. Imamo i sirće od nara, to smo razvili uz savjet tehnologa. To je isto proizvod od matičnog soka koji je ostavljen da usirćeti. Imamo opremu i mašine koje odvajaju koru i zrno, daju nam kao nusproizvod suvu sjemenku od divljeg nara i suvu koru od divljeg nara. Imamo hladnjače u kojim čuvamo sokove, sve što treba“, kaže Miloš.

Oko svega treba dosta rada i truda a pomaže mu i supruga koja je, baš kao i Miloš nezaposlena. Planiraju širenje proizvodnje i u budućnosti.

Plan je širenje proizvodnje, nabavka odgovarajuće opreme, širenje prostora za rad, možda jednog dana i da se osnuje preduzeće za proizvodnju, preradu i izvoz divljeg nara.“

Pored proizvodnje soka od nara, Miloš se bavi i pčelarstvom, više iz hobija, kaže, a od prošle godine je krenuo je i sa proizvodnjom džema od smokava i soka od jabuka.

Projekat Priče sa granice je implementiran zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID)

Close