Muke sa AMUS-om (2): Prilika čini lopova!

Muke sa AMUS-om (2): Prilika čini lopova!

Dino Šaran tvrdi da je izgubljeno povjerenje u čelnike ovog udruženja. Đani Pervan obrazlaže da postoje nejasnoće u finansijskim izvještajima o poslovanju, te navodi kako se članovi koji se usude postaviti pitanja koja ih muče – šikaniraju i optužuju da unose nemir u AMUS.

Piše: Mersiha Drinjaković/ Analiziraj.ba

Nakon što je predsjednik Upravnog odbora Asocijacije kompozitora-muzičkih stvaralaca BiH (AMUS), Davor Sučić, iznio vlastito viđenje situacije u ovom udruženju i aferama koje ga prate proteklih mjeseci, za komentar smo zamolili i druge članove AMUS-a. Sasvim drugačijeg mišljenja od Sučićevog je lider benda Letu Štuke Dino Šaran, koji, za početak, za Analiziraj.ba kaže da se “tu ne zna ko pije a ko plaća”. “Moja osnovna zamjerka je apsolutna netransparentnost u poslovanju AMUS-a i neke druge stvari koje to povlače, a koje su uzrok te netransparentnosti. Kako nam je u državi, tako nam je i u AMUS-u. Ali AMUS nije u okviru državnih institucija, ipak se tu radi o privatnom novcu. I stvar je tim gora, jer se teško može ući u trag tokovima novca. Stvar s AMUS-om još nije riješena i ne znam kad će biti.”

U Zakonu koji uređuje ovu oblast jasno stoji kako “kolektivna organizacija mora obavljati poslove na način koji osigurava najveći mogući stepen efikasnosti, pridržavati se pravila dobrog poslovanja i štedljivosti i posao obavljati na transparentan način”.

Šaran nastavlja kako nije ni u kakvom ličnom ratu ni sa kim iz rukovodstva AMUS-a, ali insistira da ovo Udruženje mora biti transparentno i naklonjeno autorima jer su oni ti koji ostvaruju prihode koji se slijevaju u Udruženje. “Druga stvar je nedostatak softvera koji bi pratio to kreiranje playlista. Postoji nelojalna konkurencija pa su autori u prilici da plaćaju ta izvođenja svojih pjesama, što nije protivzakonito, ali onda nemamo pravu sliku stvari.”

Samo Upravni odbor zna

Zanimljivo je da i Šaran koristi istu rečenicu kao i Sučić, pa veli: “Prilika čini lopova.” Kad smo mu to rekli, te naveli kako su se podaci playlisti analizirali s informacijama koje ima RAK, Šaran nastavlja: “Problem je što je on u Upravnom odboru AMUS-a, a stručna služba koja je pod ingerencijom UO-a jedina zna o čemu se ustvari radi. Ne može biti da on nije upoznat sa stvarnim stanjem u AMUS-u. Nismo upoznati mi koji nismo članovi UO-a. Možemo samo nagađati o čemu se radi, a po ponašanju UO-a mi ne možemo računati na njihovu podršku. Izgubili smo povjerenje u vladajuće strukture AMUS-a. To je isto kao da ti držiš kompletan moj budžet i ti mi daješ ono što ti misliš da mi pripada, a ne ono što mi stvarno pripada, a onda još optužuješ neke druge, koji također nemaju kontrolu nad novcem, da su oni napravili haos. Haos ne može biti napravljen od strane onih koji nemaju kontrolu nad novcem, već samo ga mogu napraviti oni koji kontrolu imaju. A to su u ovom slučaju UO AMUS-a i stručna služba. Pošto je Sula glavni u Upravnom odboru… ne upirem ja prstom ni u koga lično. Ovo je, narodnim jezikom rečeno, ‘kadija te tuži, kadija ti sudi’.”

Šaran napominje da uz transparentan rad AMUS-a mora postojati i susretljivost prema članovima, te napominje kako se, kad želi nešto pitati ili delegirati neki problem, mora najavljivati na sastanak. “Radi se o privatnom novcu, a za ono što me muči i što mislim da sam pokraden, ja se moram najaviti onima za koje mislim da su me pokrali, jer nije imao ko drugi.”

I o ovome su se čelnici AMUS-a oglasili na web-stranici: “Komunikacija sa članstvom AMUS-a u drugim gradovima je stalna, putem telefona i e-maila, autorskih novina, web i facebook stranice. U Sarajevu, Banja Luci i Mostaru članovi direktno dolaze u sjedište Udruženja ili poslovnice da bi se informisali o svim pitanjima. Nedavno je u Banja Luci  organizovan Info dan za autore iz te regije. Zaključeno je da je svrsishodnije da sastanci u drugim gradovima (zbog malog broja autora i neopravdanosti troškova organizacije) budu organizovani kada se za to steknu uslovi jer autori iz manjih sredina svakako imaju mogućnost komunikacije sa Udruženjem.”

Šaran poredi rad AMUS-a sa spinovanjem koje radi vrh države te kaže kako mu smeta priča o top 50 ili top 100 autora, a koji, kao, donose 90 posto prihoda. “A niko ne zna ko su. Softvera nema, nema nikakvih pokazatelja koliko ko ostvaruje prihoda, nemamo nikakve izvještaje. Da, ima Skupština u oktobru, ali mi smo imali situaciju u kojoj smo već smijenili Upravni odbor, Dino Dervišhalidović je podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine, i UO je smijenjen, ali oni jednostavno ne daju svoje mandate. Isto je ovo kao što se dešava i s politikom. S tim što se ovdje, ponavljam, radi o privatnom novcu autora. Da se radi o državnom novcu, to bi se vjerovatno drugačije rješavalo. Koliko se novca potrošilo, na šta, ima drugih autora koji to znaju bolje od mene, kao što je Đani Pervan.”

Pervana, aranžera, producenta, perkusionistu i bubnjara smo, naravno, kontaktirali: i sam izražava nezadovoljstvo djelovanjem čelnih ljudi AMUS-a. Otkako je počeo redovno dolaziti na Skupštinu, informisati se i čitati finansijske izvještaje, shvatio je kako tu ima mnogo skrivanja informacija od članova. “Taj autoritativni, odnosno diktatorski duh ljudi koji su još na upravnim pozicijama u AMUS-u malo djeluje intimidatorski – kad se neko tako ponaša na Skupštini i kad neko tako komunicira sa članovima Asocijacije. Kao da niko nije dorastao da postavlja pitanja ili sugeriše neke promjene. Otvoreno mogu reći da je to diktatorski stav.”

Cio tekst možete pročitati OVDJE.

* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Close