Ne gušimo staru stanicu

Ne gušimo staru stanicu

Nije rijedak slučaj da se o pitanjima koji se vezuju za arhitkturu u Trebinju, stvari često prepuštaju slučaju. Jedan od razloga jeste i činjenica da se u našem gradu o pitanjima koja za cilj imaju kvalitetno upravljanje i održavanje njegovih najvrednijih spomenika ne razgovara. Trebinje nažalost nema razvijenu svijest o tome da se o djelovanju unutar specifičnih prostornih konteksta razgovara na jednom većem, stručnom nivou. Takav pristup prostornom planiranju i arhitektoskim intervencijama ostavlja mogućnost, a vrlo često i ima neizmjerno velike reperkusije na degradaciju gradskih cjelina na mikro ili makro planu grada.

Foto: Ninoslav Ilić

Piše: Ninoslav Ilić

U svome tekstu o štetnosti rušenja prostora i objekata unutar nekadašnjeg Sjevernog logora  pisao sam detaljnije  i o tome koliko je ovo višedecenijsko ignorisanje i zanemarivanje bilo kakvog planskog i strateški osmišljenog pristupa upravljanju arhitektonskim naslijeđem pogubno. U tome tekstu sam i iznio nekoliko ideja, odnosno minimalnih akcija koje bi grad podno Leotara trebao da učini kako bi se napokon izašlo iz devastirajuće letargije, besciljnosti i destruktivnih ad hoc pristupa, kakve arhitektura nikada nije podnosila.

Objekat stare željezničke stanice u Trebinju predstavlja jedan od istorijski najvažnijih infrastrukturnih objekata koji su u gradu napravljeni. Njenom gradnjom omogućeno je spajanje ovoga grada sa svim većim centrima u okruženju, a preko njih i sa Bečom i ostatkom Evrope. 15 jula 1901. godine Trebinje je osvanulo na međunarodnoj željezničkoj karti Evrope, a na ceremoniji otvaranja željezničke stanice u Trebinju prisustvovali su visoki predstavnici bečkog dvora. Željeznica je istoga dana otvorena i u Dubrovniku, ali tek nakon Trebinja.

Željeznica je za vrlo kratko vrijeme postala neodvojivi dio hercegovačkih života, a njeno gašenje i neminovnu smrt za većinu sela kroz koje je prolazila. Ona je tako postala sastavni dio lokalne tradicije i izvor života. Značaj koji je pisak Ćira imao na lokalno stanovništvo je toliko veliki da se i decenijama nakon ukidanja željeznice o njoj priča sa nostalgijom i sa gorkim ukusom kada se pominju razlozi njenog gašenja. S toga, ona i više nego zaslužuje da u memoriji i prezentaciji istorije i razvoja grada na Trebišnjici bude na najkvalitetniji način prezentovana. Trebinje treba i mora da čuva memoriju o tom dijelu svoje istorije, a stara zgrada željezničke stanice je možda i najbolje mjesto na kome bi se taj senzibilitet trebao pokazati.

Ovaj velelepni, klesanim kamenom zidani objekat, predstavlja jedan od reprezentativnijih objekata u gradu. Iako nevelikih dimenzija, poredeći sa željezničkom stanicom Hum, nekada najvećim željezničkim čvorištem u okruženju, stara željeznička stanica ostavila je neizbrisiv trag na razvoj grada i predstavljala žilu kucavicu urbanog razvoja Trebinja. Postoji veliki broj razloga zbog kojih ovaj objekat zaslužuje da mu se posveti mnogo veća pažnja i poštovanje, te da se nađe na listi najznačajnijih spomenika graditeljskog naslijeđa grada. Ovaj objekat treba da sublimira i evocira uspomenu na onaj istorijski okvir unutar kojeg je došlo do gradnje nekih od nabitnijih dijelova grada, ali i na širi infrastrukturni projekat zbog kojeg je građen. Nijedna druga funkcija mu nije odgovarajuća i bila bi kontradiktorna.

Interes pojedinca, kao i njihove želje ili prohtjevi ne smiju biti iznad opšteg značaja, koji se u ovom slučaju ogleda u činjenici da objekat stare željezničke stanice u Trebinju mora biti rekonstruisan i priveden odgovarajućoj  funkciji jedino na najkvalitetniji način. Objekat je i ranije bio ugrožen okolnom gradnjom, koja nije uvjek bila kvalitetan odgovor na predmetnu lokaciju, kao ni na karakter gradnje u pojasu mediterana. Ipak, nijedan od tih objekata nije svojim direktnim susretom i pretjeranom fizičkom bliskosti sa objektom stare stanice ugrozio njen dominantan karakter u ambijentu u kome se nalazi. Slobodna zelena površina sa sjeverne strane objekta je svojevrsna tampon zona, neophodan vazdušni prostor kako bi ovaj arhitektonski i istorijski izrazito značajan objekat mogao kvalitetno  da nastavi egzistenciju i u decenijama koje dolaze. Svaka gradnja i narušavanje toga prostornog okvira je direktna devastacija i derogiranje arhitektonske vrijednosti koju ovaj objekat neosporno posjeduje. Nedopustivo je pristupati intervencijama toga tipa u ovakvom ili sličnom ambijentu bez kvalitetne analize uticaja na prostor u kome se gradi, te ne uzimati u obzir reperkusije takvih postupaka. Trebinje je grad koji obiluje slobodnim površinama, prikladnim za gradnju savremenih stambeno-poslovnih objekata, te insistiranje da se trenutni korisnici stambenih prostorija u staroj željezničkoj stanici smjeste u objekat čija će gradnja neminovno ostaviti negativne posljedice na naslijeđeni prostorni kontekst, je neopravdano i u sukobu je sa javnim interesom grada i potrebom očuvanja njegovog arhitektonskog identiteta. U arhitekturi se stvari nikada ne smiju sagledavati u kontekstu trenutnih i ličnih prohtjeva, već se na umu mora imati period koji prevazilazi naš kratak životni okvir. Upravo se takvi ad hoc planovi i intervencije koje ne uzimaju u obzir značaj očuvanja naslijeđenog kvaliteta grada kose sa nadaleko prepoznatim nadvremenskim postulatima kojima su se vodili ljudi koji su gradili neke od najkvalitetnijih gradkih zona. Dakle, gradnja i obezbjeđivanje odgovarajućeg životnog prostora trenutnim stanarima mora i treba biti obezbjeđena, ali na nekoj drugoj, prikladnijoj lokaciji, jer to planirana zasigurno nije.

Ne gušimo objekat stare željezničke stanice, jer se ovdje radi o izrazito vrijednom arhitektonskom djelu svoga vremena, građevini koja je ostavila traga na živote hiljada ljudi i na kraju jer je ovdje riječ  o objektu koji je materijalno opipljiv dokument jedne epohe.

Close