Ne praštaju kad ne „ćutiš i trpiš“: Posljedice zbog borbe za 3.000 kolega!

Ne praštaju kad ne „ćutiš i trpiš“: Posljedice zbog borbe za 3.000 kolega!

Iako su se prošlogodišnjim štrajkom glađu izborili za neka od uskraćenih prava gotovo 3.000 radnika, 12 štrajkača zaposlenih u Željeznicama RS po povratku na radna mjesta suočili su se sa nizom pritisaka Uprave preduzeća, koja im, očito, nije mogla oprostiti odstupanje od parole „ćuti i trpi“.

Piše: Ognjen Tešić/eTrafika

Somenuti radnici, koji su tokom prošle godine u dva navrata bili primorani da stupe u štrajk glađu, prvi put u martu, a drugi u septembru, nakon višegodišnjeg muka, na velika su vrata vratili proteste u Republiku Srpsku, kao vid borbe za uskraćena radnička prava, a čiji su primjer potom slijedili i mnogi drugi.

Podsjećamo, ovo preduzeće je po radniku dužno više od 12 hiljada maraka, što je i sudski presuđeno, a ukupna dugovanja prema radnicima su viša od 80 miliona maraka. Kako su naveli sindikalni predstavnici Željeznica RS, od 2011. pa do danas se dešava isti scenario – kako dođe kraj godine tako se podvuče dug radnicima u toj godini, plata ili dvije, nekoliko toplih obroka i prevoza. Radnici tuže preduzeće, tužbe dobiju, ali ne i novac. Sve ostaje samo na papiru i prošle godine su odlučili da prekinu pomenutu praksu.

Pritisci još za vrijeme štrajka

Odlučili su da ne idu na sud već da zaostala primanja traže na radikalan način – štrajkom glađu! Podržani od strane 300 kolega, desetak radnika je u martu 2017. ušlo u takav štrajk, koji je trajao šest dana, sa završnicom kada je blokirana i pruga. Kako se generalni direktor ŽRS Dragan Savanović, ali niko ni iz ostatka uprave nije pojavljivao, tačku na štrajk stavio je predsjednik RS Milorad Dodik. Dogovoreno je da će dug od preko, tada, 10 hiljada KM po radniku biti isplaćen na početku 2018. godine, za kada su najavljeni krediti Svjetske banke. Radnici su prihvatili prijedlog uz jedan uslov – da plate i naknade u toj godini budu isplaćivane redovno! Pružene su ruke, štrajk je obustavljen, a problemi su vrlo brzo ponovo isplivali na površinu.

Foto: eTrafika

Plate su se isplaćivale, ali naknade za topli obrok i prevoz, od kojih većina radnika zapravo i živi jer su plate minimalne, počele su ponovo kasniti. Posebno nezadovoljstvo predstavljalo je i neuplaćivanje zdravstvenog osiguranja, što je mnoge radnike spriječavalo da ovjere zdravstvenu knjižicu. Novi štrajk glađu je krenuo početkom septembra i trajao je punih 10 dana! Uprava i generalni direktor preduzeća su ih ignorisali, Ministarstvo saobraćaja i veza i resorni ministar Neđo Trninić slali nemušte odgovore, baš kao i predsjednica Vlade RS Željka Cvijanović, te predstavnici Narodne skupštine RS. Republički sindikalni predstavnici stajali su po strani, pa se sve ponovo završilo na istom mjestu – Palati predsjednika Republike. Kada su, nakon razgovora sa predsjednikom Dodikom, prošlogodišnja dugovanja isplaćena, štrajk je obustavljen.

Štrajkači su dobili šta su željeli – zaostale tople obroke i naknade za prevoz, mogućnost ovjere zdravstvenih knjižica i obećanje da plate sa zakonski zagarantovanim naknadama više neće kasniti. Međutim, iako su sve vrijeme naglašavali da se bore za sve radnike, Uprava je štrajk veoma lično shvatila i u mjesecima koji su dolazili žestoko se obrušila na „neposlušne“ radnike.

Neljudski odnos dijela radnika Željeznica, onog koji dane provodi zavaljen u udobne fotelje, prema obespravljenim kolegama, dovedenim na sam rub životne egzistencije, sa kreditima i dugovima „do guše“, zarađenim a neisplaćenim platama i neovjerenim knjižicama, krenuo je još za vrijeme samog štrajka.

– Iako nam po Zakonu o štrajku slijeduju prostorije, koje trebamo dobiti kako bismo u njima štrajkovali, mi njih dobili nismo. Htjeli su nas tako spriječiti u našoj zamisli, istjerati na ulicu pa da se napolju smrzavamo a potom, kako su vjerovatno bili zamislili, povučemo. Tada odlučujemo ići u stanicu i tamo boraviti – ističe za portal eTrafika.net Boris Šukalo, potpredsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno – transportne djelatnosti u Željeznicama RS i jedan od predvodnika prošlogodišnjih štrajkova željezničara.

U paničnom strahu od eksplozije radničkog nezadovoljstva, koju svaki početak štrajka ili protesta potencijalno može lančano izazvati, Uprava preduzeća se odlučuje na jedan potpuno iracionalan potez – da zaključa željezničku stanicu!

– Zaključali su stanicu! Jedan javni objekat, u kojem građani, između ostalog, kupuju karte kako bi putovali vozom, bio je zaključan tri sata. Niko nije mogao ući. Pazite, putnika je bilo na stotine, dolazili su ljudi na informacije, nisu mogli ući na željezničku stanicu, jer smo na njoj bili mi. U tolikoj panici su bili! I za to niko nije odgovarao kao ni za bilo šta drugo što se u ovom preduzeću radilo – kaže naš sagovornik.

Foto: eTrafika

Disciplinske prijave i prijetnje otkazima

Nakon što su shvatili apsurdnost zaključavanja stanice, rukovodstvo ŽRS otvara vrata, ali i šalje ljude kako bi evidentirali svakoga ko se približi štrajkačima. Tome je svjedočio i potpisnik ovih redova, koji je na ulazu presretnut uz pitanja gdje se i zašto zaputio.

– Vidjeli smo svojim očima, svako ko nam je htio prići, evidentiran je. Postavili su na ulazna vrata sto i portira, koji je dobio zadatak da uzima ličnu kartu od svakoga ko krene da ulazi u stanicu. Neki su naivno davali lične, ali bilo je i onih koji su to odbijali jer su znali da ne postoji nikakav osnov po kojem bi imali pravo da je zahtjevaju. Radnicima preduzeća je takođe naglašeno da će svako ko priđe štrajkačima momentalno dobiti otkaz, da ne govorim o onima koji su razmišljali da nam se pridruže. Ogromne pritiske su pravili i na nas i na ostatak radnika – ističe Šukalo.

Ovo nam potvrđuje i Dragan Peulić, otpravnik vozova stanice Banjaluka, te takođe jedan od štrajkača.

– Rukovodstvo je prijetilo otkazima kolegama koji su razmišljali da nam se pridruže, iako je štrajk nešto što postoji i u našem zakonodavstvu, te je jedno od osnovnih radničkih prava. Tim kolegama je prijećeno da će im odbijati satnice ukoliko nas podrže, pa kada je to bilo nedovoljno spominjane su i disciplinske prijave, a preko njih i otkazi – kaže Peulić.

On je dodao da je Uprava objavila i zvanično saopštenje iz kojeg se mogla pročitati jasna poruka upućena i samim štrajkačima.

– U tom saopštenju, izdatom peti ili šesti dan našeg štrajka, je navedeno, između ostalog, i da bi štrajkači trebali paziti na svoj status. Svima je jasno da je to bila indirektna prijetnja otkazom – ističe Peulić.

Šukalo ističe da su im i otvoreno prijetili otkazima, te da su im peti dan štrajka rekli da „ukoliko se u ponedjeljak ne pojave na poslu, u firmu više ne moraju dolaziti“.

– Rekli su kako ćemo sigurno dobiti otkaz, da ćemo se morati povući. Ali mi smo bili spremni. Kada smo ulazili u štrajk, bili smo spremni, ne samo da dobijemo otkaz, već i na radikalnije mjere i narušavanje zdravlja. Koliko smo iscrpili naše organizme pokazalo se na primjeru našeg kolege Čedomira Kneževića, sa kojima sam deveti dan završio u hitnoj pomoći. On je tada jedva živ ostao, ti podaci imaju u hitnoj, gdje sigurno ima negdje evidentirano u koliko lošem stanju smo tada hospitalizovani. Imaju papiri, to se ne može sakriti. Čedo je podlegao samo 15 dana nakon toga svega, nije se mogao oporaviti – prisjeća se Šukalo.

Podsjećamo, Čedomir Knežević je preminuo 11. oktobra prošle godine. Učestvovao je u oba prošlogodišnja štrajka, a u javnosti je ostao zapamćen kao svojevrsna ikona među obespravljenim radnicima koji uzimaju stvar u svoje ruke u nastojanju da se izbore za minimum ljudskog dostojanstva. Ostaće upamćen i kao prvi štrajkač među radnicima Željeznica RS, koji je 9. marta 2017. godine sam odlučio da krene sa onim najradikalnijim – štrajkom glađu, da bi mu se ostale kolege pridružile sedam dana kasnije.

Pažnju na sebe izazivao je i kada je ispred Narodne skupštine RS novinaru RTRS-a oduzeo mikrofon i stavio ga na zemlju ali i kada je sa ispruženim srednjim prstom uzvikivao “Lopovi, lopovi” ispred zgrade Vlade RS.

Nije se dvoumio kada je trebalo u septembru prošle godine ponovo stupiti u štrajk glađu. Razočaran jer se obećanja predsjednika RS iz marta 2017. nisu u potpunosti ostvarila, obećao je da će, ukoliko ponovo vidi Milorada Dodika, objasniti prvom čovjeku Srpske kako “nije lijepo lagati”. Nažalost, u tom naumu nije uspio.

Nastavak teksta čitajte na OVOM LINKU

Close