Papirnati ždralovi Sadako Sasuki

Papirnati ždralovi Sadako Sasuki

Djevojčica Sadako Sasaki iz Hirošime je dobila leukemiju 10 godina nakon eksplozije atomske bombe. Izrađivala je ždralove od papira nadajući se ozdravljenju. Njezina je sudbina opisana i u knjizi "Sadako hoće živjeti".

Izvor: DW

Ove godine se obilježava 75. godišnjica bacanja atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. U Hirošimi je u jednom trenutku ubijeno oko 90.000 ljudi, dok ih je još 130.000 umrlo od neposrednih posljedica zračenja do kraja 1945. Prva bomba, nazvana "Dječak", je eksplodirala 6. kolovoza u 8.16 nad Hirošimom, gradom koji je tada imao oko 500.000 stanovnika. Tri dana kasnije je jedna druga bomba, koja je nosila naziv "Debeljko", razorila Nagasaki.

Među stanovnicima Hirošime je bila i tada dvoipolgodišnja Sadako Sasaki. Njena baka je stradala istog dana, sama Sadako, njena braća i sestre, jednako kao i roditelji, ostali su neozlijeđeni. Ali u bijegu je djevojčicu zahvatila tzv. "crna kiša", padaline koje se pojavljuju nakon eksplozije atomske bombe.

Sadako je rasla, rado je pjevala i bila je najbrža trkačica u razredu. Imala je prijateljice i voljela je svoju braću i sestre. Ali devet godina nakon eksplozije atomske bombe iznenada se kod nje pojavila leukemija. 10. siječnja 1955., tri dana nakon njenog dvanaestog rođendana, kod nje je dijagnosticirana "bolest atomske bombe". Ona je, kao i svi Japanci, znala što to znači.

Samo jedna želja

Priča kaže da je na njeno pitanje znači li to da mora umrijeti, liječnik odgovorio da ako bude jaka, može pobijediti bolest. I tu, još u bolnici, njena najbolja prijateljica Chizuku, ispričala joj je jednu staru legendu koja kaže da će bogovi ispuniti jednu želju onome tko od papira napravi 1.000 origami ždralova i u to vjeruje. Sadako je počela izrađivati male ždralove, mjesecima, i sve ih je čuvala. Kad bi koji ždral bio gotov, ona je poželjela da ozdravi.

Nakon nekog je vremena iz bolnice otpuštena kući, njena krvna slika se popravila i ona se osjećala nešto bolje. Ali onda, deset mjeseci nakon prve dijagnnoze, njeno se stanje odjednom naglo pogoršalo i Sadako je ponovo upućena u kliniku. Papirnate ždralove je ponijela sa sobom. Strah i nada, molitve i želje su se nastavile - jednako kao i slaganje papirnatih ždralova, mada joj je to postajalo sve teže.

25. listopada 1955. je "Djevojčica sa ždralovima" umrla u bolnici. Došla je do broja 989, a 990. izrezala je u predsmrtnoj agoniji. Na posmrtnoj postelji je ruci je držala posljednjeg ždrala kojeg je izradila. Kako se njen dvije godine stariji brat sjeća, njene posljednje riječi su bile: "Napisat ću riječ mir na tvoja krila i ti ćeš ga odnijeti u cijeli svijet." Sadako je sahranjena sa 1.000 papirnatih ždralova.

Spomenik miru

Nekoliko dana poslije smrti Sadako Sasaki, djeca iz njene škole su odlučili pokrenuti akciju prikupljanja dobrovoljnih priloga za izgradnju spomenika i preminuloj djevojčici, i svim drugim žrtvama atomskih bombi. Od 1958. on stoji u Vrtu mira u Hirošimi: simbolična atomska bomba, a na njenom vrhu stoji brončani lik djevojčice Sadako koja u rukama uzdignutim prema nebu drži zlatnog ždrala. Od 1989. se tamo svake godine obilježava godišnjica eksplozije.

Priča o Sadako se brzo proširila svijetom. Veliku zaslugu tu svakako ima i dječji roman "Sadako hoće živjeti" koji je objavljen 1961. godine pod njemačkim naslovom Sadako Will Leben. Autor je poznati austrijski dječji pisac Karl Bruckner. Djelo je doživjelo veliki svjetski uspjeh i smatra se njegovim najpoznatijim romanom. Priča o Sadako Sasaki je prevedena je na 70 jezika, između ostalih in na hrvatski, i prodana u više od dva milijuna primjeraka. I danas se knjiga koristi kao materijal za obrazovanje u školama diljem svijeta, a nastao je kao upozorenje na velike ratne strahote koje najveću posljedicu ostavljaju na onima koji su za njih najmanje krivi – djeci.

Istovremeno je svjetski poznat postao i spomenik Sadako u Hirošimi. Svake godine milijuni papirnatih ždralova is cijelog svijeta se na godišnjicu katastrofe polažu uz spomenik. Na postolju su u kamen uklesane Sadakine riječi: "Ovo je naš poziv. Ovo je naša molitva za mir u cijelom svijetu." Godišnjica se u Hirošimi obilježava tradicionalno, uz prigodnu glazbu i uz brojne lampione na vodi u Parku mira oko spomenika.

U Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji koja je na Hirošimu bacila atomsku bombu, postoji veliki spomenik Sadako u Seattleu, u saveznoj državi Washington. A i u Njemačkoj je takav spomenik postavljen 2007. s natpisom "Ukloniti atomsko oružje!". Za protivnike tog oružja širom svijeta je ždral, koji je tako usko vezan uz Sadako Sasaki, postao simbolom mira.

Close