Simo iz muzeja

Simo iz muzeja

Gotovo svake subote, petu godinu zaredom, u Muzeju Hercegovine u Trebinju druže se predškolci i osnovci, zabavljaju se i kroz igru uče sve ono što bi im se u redovnom školskom programu možda katkad učinilo i dosadno.

Simo Radić

Simo Radić (Foto: Super građani)

Izvor: Supergrađani.ba

Istorijske ličnosti i događaji, upoznavanje kulturno-istorijskog nasljeđa Hercegovine, umjetnosti, književnosti, biljnog i životinjskog svijeta, obilježavanje međunarodnih i domaćih praznika i neiscrpne priče o Jovanu Dučiću… Spisak tema koje obrađuju je podugačak, a da bi sve na zanimljiv način bile prilagođene djeci brine se muzejski pedagog, master istoričar, Simo Radić. Nećemo pretjerati ako i kažemo da je za mnoge omiljeni „muzejski lik“. Tako ćete u Trebinju, umjesto Simo Radić, često čuti – Simo iz muzeja.

Da nije tako, ne bi kroz radionice za najmlađe od 2019. godine pa do početka ove godine prošlo čak oko 5.000 djece. Tako su izračunali u trebinjskom Muzeju Hercegovine.

Simo priča da su se neki mali muzealci s dužim „stažom“ već odomaćili, pa su samoinicijativno postali i svojevrsni volonteri – pripremaju radionice, pomažu tokom njih i raspremaju kada se završe. Ima i onih koji su muzej toliko zavoljeli da poslije rođendanske torte, proslavu divnog dana nastavljaju u muzeju.

„Dođu sa svojim drugarima da im pokažu muzej, da zajedno sve obiđu, jer su oni tu svoji na svome“, priča Simo i ne krije osmijeh.

Radionice za odrasle i djecu sa smetnjama u razvoju
Radionice za djecu nisu jedine koje ovaj Muzej Hercegovine organizuje. Od 2021. godine, aktuelne su radionice za odrasle na kojima, uglavnom žene, uče različite tehnike veza. Posebno su značajne i radionice za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju, koje se organizuju sa Udruženjem „Sunce nam je zajedničko“ iz Trebinja.

Socijalizacija i povezivanje djece, pa sve ostalo

Za razliku od škole, radionice u Muzeju Hercegovine nisu obavezne, u potpunosti su besplatne, a djeci je obezbijeđen i sav neophodni materijal za rad. Kada nisu raspoloženi ili im tema, koju unaprijed znaju, ne odgovara, jednostavno ne dođu.

„Namjera je da se najmlađi zainteresuju za muzej, za naše postavke, za discipline kojima se mi bavimo – od etnologije, arheologije, istorije, prirodnjačkih nauka, umjetnosti... Djeca uvijek imaju i taj praktični dio u kome oni rade nešto konkretno - crtaju, boje, izrađuju“, pojašnjava Simo i dodaje da je od sticanja znanja i vještina za najmlađe možda još važnija socijalizacija.

„Izuzetno je važno kada se djeca na ovaj način upoznaju i stvaraju veze, jer su to često djeca iz različitih dijelova grada. U tom nekom uzrastu, čisto sumnjam da bi se neko dijete iz, recimo, naselja Zasada upoznalo sa nekim iz naselja Gorice. Ovako, ta djeca se povezuju, stiču neke kontakte iz kojih će se nekad kasnije možda roditi i neko prijateljstvo. To je vrlo bitan faktor“, smatra ovaj muzejski pedagog.

I ne samo to. Kaže da su radionice nekim mališanima pomogle da riješe problem odbojnosti prema vrtiću. Ono što mališani nauče od Sima i njegovih kolega, utvrđuju uz pomoć zanimljivih kvizova, kroz koje razvijaju i takmičarski duh.

U vremenu kada konstantna prisutnost u online prostoru ne zaobilazi ni najmlađe, ideja Muzeja je da im ponudi nešto drugo.

„Jedno je kad čitate neki tekst na internetu, a sasvim drugačije je kad vidite u potpunosti očuvanu narodnu nošnju s kraja 19. vijeka, ili pred vas kustosi iznesu ilirske kacige iz 5. vijeka prije naše ere. Djeca dobiju jednu sasvim drugačiju percepciju i ono što je najvažnije je da su stekli taj utisak da je muzej jedna otvorena ustanova u koju su uvijek dobrodošli“, kaže Simo i naglašava da je njegov posao lijep i kreativan. Istini za volju, kaže, nekad i iscrpljujući. No, jedan dječji zagrljaj rješava sve.

„Jako je lijepo kad vi uradite nešto dobro i onda vas ta djeca zagrle i zahvale vam se za to. I to mi se dešava. U školi ste opterećeni planom, programom i administracijom, ovdje postoji sloboda, kako kod nas koji držimo radionice, tako i kod onih koji ih pohađaju“, ističe Simo.

Najveća vrijednost koju naš sagovornik prepoznaje ovim udruživanjem najmlađih i Muzeja je to što djeca od najranijeg uzrasta upoznavaju sebe, svoj grad, kulturu, istoriju i sve ono po čemu se Hercegovina izdvaja od ostalih. Cilj im je da djeca budu srećna, da se druže i imaju osjećaja jedni za druge. Samo u takvom okruženju znanje se lako usvaja, a još lakše se radi.

Muzealci su bili vrijedni i u prazničnim mjesecima. Oko božićnih i novogodišnjih praznika tradicionalno sa svojim muzejskim učiteljima ukrašavali su omiljenu ustanovu u gradu. Zimskom odmoru i prazničnoj euforiji došao je kraj, a u Muzeju su ih dočekala nova uzbuđenja, pregršt znanja, dobre zabave i druženja.

Close