Šta danas obilježavamo – sloboda naša nedostižna

Šta danas obilježavamo – sloboda naša nedostižna

Ni ovogodišnji Međunarodni dan slobode medija novinari u BiH nisu dočekali u mnogo boljim uslovima nego što je to bilo prethodnih godina iako je, po izvještaju Reportera bez granica, BiH svoju poziciju popravila za tri mjesta. Novinari i dalje rade pod stalnim pritiskom, često bez prava na slobodu mišljenja i govora, te u ekonomski otežanim uslovima.

Ilustracija

Politički pritisci, pritisci oglašivača, ekonomska zavisnost, tabloidizacija, pad etičkih standarda, teški uslovi rada – rad na crno, male i neredovne plate, cenzura i autocenzura, samo su dio novinarske svakodnevnice u našoj državi.

U Trebinju gotovo da i nema slobodnih medija. Na testu slobode padaju kada i ako se počnu baviti istraživačkim novinarstvom. Ipak, poneki svijetli primjer postoji. Ponajprije, jer još uvijek postoje odgovorni, doduše rijetki, pojedinci koji vjeruju da je njihov poziv častan i u skladu s tim uvjerenjem djeluju. Za novinarstvo je svako vrijeme teško, ali ne znači da nas to treba amnestirati od profesionalizma. Još manje izgovor treba da bude to što je “sloboda medija ugrožena svugdje u svijetu”.

U Trebinju se na prste jedne ruke mogu nabrojati mediji koji se makar trude da odgovorno rade svoj posao.

Primat u svakodnevnom informisanju sve više uzimaju lokalni portali, kojih je sve više. Medija i samoprozvanih medija samo u Trebinju je oko dvadeset. Zakonska neuređenost u onlajn oblasti dala je slobodu svakome ko poželi da napravi svoj medij i plasira informacije koje želi. Informacije koje se dijele su gotovo identične. Pluralizam medija u Trebinju ne znači pluralizam ideja, stavova i pogleda na događaje. Objavljuju se informacije, većinom instruisane od određenih interesnih grupa. Većina portala bez kritike prenosi vijesti koje su dirigovane od strane lokalne vlasti ili ljudi bliskih njoj. Lokalne političke elite u saradnji sa ekonomskim moćnicima ”pokupovale” su lokalne portale, a javni servis je odavno, umjesto u službi građana, u rukama jedne političke opcije. I ostali privatni mediji uglavnom su našli svoje mjesto – pod okriljem političara ili ekonomskih giganata, pa je samo rijetkima “dozvoljeno” da istražuju i kritički gledaju na stvarnost.

Za cenzurom nema potrebe kad je dovoljna autocenzura.

Građani ne znaju ko ih informiše

Svjetski dan slobode medija
Odluku o obilježavanju Svjetskog dana slobode medija donijela je Generalna skupština UN-a 1993. godine, a na taj dan UNESCO tradicionalno održava konferenciju na kojoj učestvuju medijski radnici, organizacije za slobodu štampe i specijalizovane agencije UN-a kako bi procijenili stanje u medijima širom svijeta. Današnji dan bi trebao da podsjeti države da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja u medijima koji su nezaobilazni u ulozi izgradnje i očuvanja demokratije.

Lokalni portali su najčešće bez impresuma, a utisak je da to građane, kao krajnje konzumente informacija, nije ni briga. Nije im važno ko im šalje kakvu informaciju i s kojim ciljem. Tek četiri portala imaju osobe odgovorne za objavljeni sadržaj, pa se može zaključiti da ostalima profesionalnost nije primarna.

U tom svijetlu, poražavajuće je što Javni medijski servis Republike Srpske (koji plaćaju građani, pa je, prije svega, njima odgovoran) prenosi tekstove sa portala “Trebinje 059” koji nema impresum i koji je do nedavno bio u vlasništvu aktuelnog direktora Herceg televizije Đorđa Bjelakovića, inače nekadašnjeg uposlenika Gradske uprave u kabinetu gradonačelnika Luke Petrovića. U pitanju su tekstovi putem kojih se režim obračunava sa pojedincima koje smatra svojim protivnicima. Bjelaković za naš portal tvrdi da je “Trebinje 059” prije nekoliko mjeseci prodao osobi koja je “željela da ostane anonimna”. Međutim, tvrdi da ne zna ko je čovjek koji na ovom portalu piše sporne tekstove koje RTRS redovno prenosi.

Na Zakon o slobodi pristupa informacijama dužnosnici se najlakše spotaknu. Novinari koji žele informacije od javnog značaja u svrhu istraživanja određenih tema to najbolje znaju.

Tako je naša novinarka nedavno na adresu Centra za informisanje i obrazovanje Trebinje uputila zahtjev za pristup informacijama od javnog značaja, ali odgovor nije dobila ni nakon mjesec dana. Direktor Manojlo Ćuk izignorisao je zahtjev, a u telefonskom razgovoru drsko je saopštio da našoj novinarki ne želi da razgovara sa njom i spustio joj slušalicu. Zanimljivo je da se, u ovom slučaju, o Zakon o slobodi pristupa informacijama oglušio čovjek čijim radnicima bi isti trebao da bude jedno od glavnih sredstava za rad.

Lokalna Herceg TV nedavno je promijenila vlasnika, a njena uređivačka politika upadljivo je naklonjena lokalnoj vlasti. Slučajno ili ne, novi vlasnici promijenili su i boju logoa, pa je sada crveni. Ova televizija otvoreno je pokazala i svoju naklonjenost vladajućoj partiji u RS, pa je njena novinarka predsjednika Milorada Dodika nedavno pitala koga će njegova partija kandidovati za predsjednika RS ovako: "Možete li da nam otkrijete ko će biti novi predsjednik RS". Direktor Herceg TV-a za naš portal tvrdi da pitanje nije bilo sugestivno, već da je riječ o lapsusu novinarke.

Da li je u jutrošnjoj emisiji povodom Međunarodnog dana slobode medija, takođe, bilo riječ o lapsusu nije poznato, tek novinarka ove televizije sa čuđenjem je konstatovala da „u Trebinju svako može da kaže ono što misli, napiše ono što misli, da prenese neka svoja zapažanja, bez posljedica“. Osim toga, postavljano je pitanje zašto su pojedini mediji iskritikovali (kako je rečeno “istorijski”) dolazak predsjednika Srbije u Trebinje.

Ukoliko kao novinar ne pristanete na ovakve definicije “medijskih sloboda” ili dobijete otkaz ili sami odete ako imate gdje.

Licemjerne čestitke vladajućih iz Banjaluke i Trebinja

Nakon što je premijerka Srpske Željka Cvijanović novinarima juče čestitala Međunarodni dan slobode medija i u nebuloznoj izjavi izgovorila laži da Vlada RS uvažava „značaj slobode novinarske riječi u razvoju demokratije i prosperiteta savremenog društva i da je zato uvijek na strani fer, poštenog i nepristrasnog izvještavanja javnosti”, slično je uradila i trebinjska Gradska uprava. Naime, pozvali su samo neke predstavnike medija na prijem povodom ovog dana. Gradonačelnik je, prema pisanju Radio Trebinja, rekao da je zadovoljan radom medija. Pametnome dosta.

 

Close