ŽIVI BILI PA VIDJELI: Budi Ana pa napiši!

ŽIVI BILI PA VIDJELI: Budi Ana pa napiši!

Piše: Selvedin Avdić/Žurnal

Nedavno sam pisao o tome kako ništa nećemo naučiti iz pandemije, kako će sve ostati isto.  Iako sam ponudio, barem prema mom sudu, prilično uvjerljive argumente za moju tezu, nije prošlo ni sedam dana a pokazalo se da nisam bio u pravu. Nije tačno da niko ništa neće naučiti. Sada se pokazuje, naše vlasti će iz pandemijske psihoze izvući niz dragocjenih pouka.

Baš kako je upozorio Yuvel Harari u svom tekstu za Financial Times:

Prethodnih godina, neodgovorni političari su narušili vjerovanje u nauku, javnost i medije. Sada ti isti neodgovorni političari mogu pasti u iskušenje da krenu u autoritarnost.

Pošto je teško pronaći neodgovornije političare od ovih naših balkanskih, oni su požurili da ispune njegovo predviđanje. Da nije čovjek džaba pisao.

POLICIJA PRED VRATIMA

Najsvježiji primjer je slučaj iz Novog Sada gdje je policija privela novinarku portala Nova Anu Lalić zato što je napisala tekst o katastrofalnom stanju u Kliničkom centru Vojvodina. Na vrata članice Upravnog odbora Udruženja novinara Vojvodine, iza 22.00 sata zakucala je policija, napravila pretres stana, zaplijenila dva mobilna telefona i laptop, a novinarku privela i uručila joj rješenje o zadržavanju u trajanju od 48 sati.

Za reakciju policije bila je dovoljna tvrdnja rukovodstva Kliničkog centra da je novinarka napisala laž. Navode niko nije provjeravao, nema se vremena, pandemija je. Ana Lalić je nakon noći provedene u pritvoru puštena na slobodu. Nakon brojnih pritisaka medijskih organizacija reagirala je druga Ana, premijerka Srbije, koja je poručila da će apelirati da privođenja više ne bude. Dakle, nije naredila nego tek najavila da će “apelirati”. Kada će apelirati i da li će apel biti uslišen nije precizirano. Šta god da bude sa tim apelom, vlast je uputila poruku koju je trebala - kada napišete tekst o bilo kakvom propustu aktuelnih vlasti, više nije važno da li je to istina, dovoljno je da vlast kaže da nije i eto policije na vratima! Budi Ana Lalić pa napiši, ako smiješ...

KO SE MOŽE SAKRITI OD LUKAČA

Pošto je Republika Srpska omiljeni poligon Srbije za isprobavanje novih metoda represije, Dodik i njegov policijski gonič Lukač su danima prije demonstrirali kako se to radi.

“Za vrijeme trajanja vanredne situacije zabranjuje se iznošenje lažnih vijesti i tvrdnji kojima se izaziva panika i teže narušava javni red i mir ili onemogućava provođenje mjera institucija koje vrše javne ovlasti", naredili su, a Lukač je naglasio da se niko nigdje ne može sakriti, “organi MUP-a će ih otkriti”!

Odmah je novčano kažnjena doktorica Maja Dragojević-Stojić koja je, kao i novosadska novinarka ukazala na loše stanje bolnica u Republici Srpskoj. Dakle, iznijela je vlastita saznanja, iz prakse. Ali, valjda Dragan Lukač bolje od nje zna kakvo je zaista stanje? Otežavajuća okolnost za doktoricu je činjenica da je ona također i članica Predsjedništva opozicione stranke u tom entitetu. Nakon nje, kažnjeno je i nekoliko građana koji su na društvenim mjerama također posumnjali u spremnost zdravstvenog sistema da se obračuna s pandemijom. Nisu se mogli sakriti uvijek budnim policajcima Republike Srpske koji rijetke trenutke zasluženog odmora koriste samo kada treba rješavati ubistvo mladića Davida Dragičevića.

RATNA I PANDEMIJSKA PSIHOZA

Ratna psihoza kod nas nikada nije okončana, šta mislite koliko će trajati pandemijska? Mnogo duže.

Ratna psihoza uspješno je održavana čak i kada nam je svima oduzeto oružje, kada su tenkovi međunarodnih snaga održavali mir a upravljanje zemljom dodijeljeno međunarodnoj zajednici. Iako bez odgovarajućih oružanih formacija, dok su na paradi marširali kuhari i poštari, pominjala se mogućnost ratnog sukoba. Koliko onda može trajati psihoza kada imate nevidljivog neprijatelja – za kojega ne znate kako se ubija, gdje se i kada pojavljuje, da li će mutirati u još opasnije čudovište? Najveći strah je strah od nevidljivog, nepoznatog neprijatelja. Vidite li samo koliko se raskošnih mogućnosti za manipuliranje pruža našim psihopatama na vlasti? Rezervoar strahova bez dna...

Ratna psihoza je iskorištena za održavanje vlasti, pandemijska će biti iskorištena za dodatno učvršćivanje i potpuno izoliranje javnosti od bilo kakvog učešća u odlučivanju. Kao što je sada – zatvoreni smo u stanovima, bez ikakve mogućnosti da odlučujemo o vlastitim sudbinama.

Svi dobro znamo na šta liči naš zdravstveni sistem, samo najhrabriji od nas mogu suzbiti paniku kada se sjete iskustava koja su imali. To nije nikakva tajna, godinama se o tome priča. Kao što nije tajna da imamo korumpiranu i nesposobnu vlast koja je formirana na principima stranačke podobnosti i nepotizma i da su decenijama milijarde, umjesto u zdravstvo, trošene na funkcioniranje glomaznog birokratskog aparata. Novim mjerama vlast je odlučila da javnosti oduzme pravo pozivanja na odgovornost. I do sada je to pravo bilo samo deklarativno, samo nejasna mogućnost, ali ostali smo i bez njega.

ŽIVI BILI PA VIDJELI

Ne smijemo se tješiti mislima da se ovo događa u vrijeme pandemijske panike i da će sve biti bolje kada stanje ponovo bude normalno ili, kako već govore analitičari, “novo normalno”. Jer, već sada možete biti sigurni, kada se pandemija smiri, kada svi opet izađu iz trezora, formulacija “širenje panike” proširiće se i na “novo normalno”. I na to je upozorio Harari:

Izrael je proglasio vanredno stanje 1948. tokom rata za Nezavisnost, koje je opravdalo čitav set mjera kao što su cenzura štampe i oduzimanje zemlje sve do posebnih uputstava za pravljenje pudinga. Rat je dobijen, ali u Izraelu hitnost nije prestala, i mnoge privremene mjere su zadržane (zakon o pudingu je ukinut 2011.).

Naše vlasti nikada nisu smatrale da su one samo običan servis građana. Zašto bi pristali na takvu “ponižavajuću” poziciju kada mogu biti gospodari života i smrti? Pandemija im je samo pomogla da se učvrste u takvom mišljenju. Ne treba sumnjati, bićete optuženi za “širenje panike” kada budete histerisali o lošim ekonomskim mjerama, novoj krađi međunarodne pomoći i stasavanju nove generacije postpandemijskih tajkuna.

Živi bili pa vidjeli…

Close