Biljke u hercegovačkoj narodnoj tradiciji

Biljke u hercegovačkoj narodnoj tradiciji

Hercegovina ima bogatu narodnu tradiciju o kojoj se malo priča i zna. Zato smo odlučili da saznamo nesto više o tome kako su se biljke koristile u narodnoj tradiciji, a u tome nam je pomogla Božana Đuzelović, etnolog Muzeja Hercegovine u Trebinju.

Ruzmarin (Ilustracija)

Piše: Jovana Galić (Mostovi Hercegovine)

„Upotreba biljaka u narodnoj tradiciji je još odvajkada i one imaju višestruku primjenu, tako da su ih ljudi prvensteno koristili u ishrani. Pored ishrane, koristile su se i za lječenje raznih bolesti, infekcija, povreda i bilo čega što je na neki način ugrožavalo njihov život“, ovako započinje priču naša sagovornica.

Ruzmarin je život, jabuka ljepota i zdravlje

Hercegovina se posebno ističe bogatstvom biljnim vrstama. One nisu toliko zastupljene u magijske svrhe, ali su zato svoju primjenu našle u religiji. Kod nas se najviše koristi ruzmarin i to onda kada svešenik blagosilja kuću i ukućne. Ruzmarin se takođe koristi i na svadbama, jer je zelen tokom cijele godine i time simbolizuje život. Pored ruzmarina, svoju primjenu našao je i bosiljak, pogotovo u crkvenim obredima, krštenjima i vjenčanjima.

„Kod nas u Hercegovini je poznato da se za krsnu slavu nosi jabuka, a jabuka kao voće je simbol zdravlja i ljepote, pogotovo te crvene jabuke. Međutim, sada kada biste pitali bilo kog Hercegovca od kada se nosi jabuka svi bi rekli to je odvajkada, međutim jabuka se koristi odnosno nosi se kao dar za čestitanje slave od 90-ih godina, jer tada dolazi do nekih društvenih, socijalnih i kulturnih promjena. I ona se i dan danas zadržala“, nastavlja Đuzelović.

Spominje i hrast kao drvo koje je, takođe, prisutno u našoj narodnoj tradiciji. Koristimo ga za badnjak i tu je u stvari njegova simbolika, simbolizuje mladenca Hrista. Bršljan je takođe biljka koja se vezuje za Božic. Raste, i po drveću i po kamenju. On se koristi za kićenje kuće i to se isključivo koristi onaj koji raste na drveću, jer to drvo raste i obnavlja se, u čemu i leži i njegova simbolika.

„Još u narodnoj tradiciji biljke su korištene za bojanje tkanina. Krajem 19. i pocetkom 20. vijeka narodna nošnja pravila se od vune. Takođe, uzgajale su se konoplja i lan koje su se koristile za izradu tkanine, ali vuna sama po prirodi je bila bijela ili crna, a trebalo je dobiti neku drugu boju. Za dobijanje modro plave boje korišćena je kora hrasta, a za tamno crvenu korijen broća.“

Budući da su ljudi vjerovali ili još uvijek vjeruju u različite nadnaravne sile, bijeli luk ih je, smatrali su, štitio od uroka. Istu je namjenu imalo i ivanjsko cvijeće. Ono se bere na livadi i od njega se prave vijenci koji se stavljaju na kuće ili štale kako bi se zaštitile životinje.

U Hercegovini bi se za Đurđevdan brao mliječer i postojalo je vjerovanje da ako se podigne, zima će stati. Povije li se, pak, zima još nije prestala i biće još hladnoće.

Macinu travu, koja najčešće raste baš u Hercegovini, u liječenju najviše koriste žene. Mačke rado dolaze i vole da leže u toj travi, pa otuda i naziv macina trava.

Cmilje, čija je ekspanzija uzgoja posljednjih godina zabilježena u Hercegovini, predanje kaže, ima simboliku djevojaštva. Pored toga, značajan je kantarion I žućanica, a po svojim zaštitnim svojstvima prepoznatljiva je i lavanda. Nju bi stavljali u ormar i ona bi štitila tkaninu od moljaca. Pored lavande, za zaštitu tkanina koristio se i pelim. Kako izreka kaže: „Gdje pelim mirise, moljac ne kidiše“.

Još sadržaja iz serijala MOSTOVI HERCEGOVINE: 

Žilavka - kraljica hercegovačkih vinogorja

Kolektivno sjećanje i politika pamćenja: Partizanska nekropola u Mostaru

Autentična hercegovačka kuća po kamenu se poznaje

Daorson: Hercegovačka Mikena (VIDEO)

Put kroz hercegovački divan

Gatački brend – sivo goveče (VIDEO)

Close