Još nema godinu dana otkako je kleveta rekriminalizovana, a tužilaštva širom Republike Srpske broje oko 80 krivičnih prijava. Prve posljedice osjetilo je sedam novinara i jedan urednik. U novinarskom radu i navikama novinarke Ljiljane Smiljanić iz Banjaluke ništa se nije promijenilo otkako su usvojene izmjene Krivičnog zakona Republike Srpske, kojim je kleveta ponovo postala krivično djelo. Sve, kaže, radi kao i prije. No, kod drugih kolega i sagovornika je primijetila nešto što ranije nije.
“Ono što mi naročito privlači pažnju, a što ranije nisam viđala, je kada kolege na primjer napišu da imaju dokument koji potvrđuje navode teksta, ali napominju da ga ne mogu objaviti zbog novih odredbi Krivičnog zakonika”, primjećuje Smiljanić i dodaje da odustati od objave neke informacije nije rješenje, iako je to bila istinska namjera onih koji su insistirali na izmjenama Krivičnog zakonika.
“Ako bilo ko od koleginica i kolega nije siguran može li objaviti neki dokument, može da se konsultuje sa advokatom. Udruženje BH novinari nudi besplatnu pravnu pomoć i za takve slučajeve. Takođe, Transparency International je organizovao vrlo korisnu obuku za novinare i aktiviste da znaju u kojim situacijama rizikuju da ih neko prijavi za krivično djelo po izmjenama Krivičnog zakonika. Naravno, mogu da se konsultuju i sa iskusnijim kolegama, smatra Smiljanić.
No, izmjene Krivičnog zakonika nisu na umu samo novinarima. O njima misle i oni koji bi se možda ranije češće pojavili ispred mikrofona. Našu sagovornicu zabrinjava sve manje onih koji su raspoloženi da pričaju za medije, pa javnost najčešće medijima spočitava to što se nekim temama ne bave.
“Ne možemo sami. Nismo onda vjerodostojni, jer će djelovati kao da izmišljamo. Za televiziju je važno da imate snimljenu izjavu. Tačno se zna kada se može zaštititi identitet sagovornika, dok je za portale dovoljan i kratak razgovor telefonom ili da ne objavite ime”, kaže Smiljanić u izjavi za Direkt.
Prve refleksije rekriminalizacije klevete
U Republici Srpskoj (RS) je do sada podneseno oko 80 prijava za klevetu i iznošenje porodičnih prilika. Kada je u pitanju Okružno javno tužilaštvo u Trebinju podneseno je svega nekoliko prijava.
Kako nam je potvrđeno iz Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju, tri predmeta koja se vode zavedena su na osnovu prijava građana, odnosno fizičkih lica.
U jednom predmetu je kompletna uprava Elektroprivrede Republike Srpske, pet članova, tužila političke oponente – Milicu Radovanović, predsjednicu trebinjskog SDS-a i Nebojšu Vukanovića, lidera Liste za pravdu i red.
U drugom predmetu podnosioci prijave su članovi uprave „Rite Gacko“ Maksim Skoko i Marko Grahovac. Oni su prijavu podnijeli protiv jednog građanina.
„U jednom predmetu je donesena naredba o nesprovođenju istrage iz razloga što iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, dok su ostali predmeti u radu“, odgovorili su Direktu iz OJT.
Lučka: Ne možemo da znamo koliko je autocenzure nastupilo zbog ovih odredbi
Dok su upozoravali na štetnost usvajanja ovih izmjena u zakonu, novinari, pravnici i aktivisti su naglašavali kako će ovakav pristup neminovno otupjeti kritičku oštricu javnosti.
Kleveti je mjesto u građanskom pravu, istrajan je u svom stavu pravnik Dejan Lučka.
U izjavi za naš portal on navodi da ne možemo da znamo koliko je autocenzure nastupilo usvajanjem novih odredbi ovog zakona i da je to veliki problem.
„Dovoljno je samo da građani, prevashodno novinari i aktivisti, znaju da postoji mogućnost da krivično odgovaraju za svoje riječi i da se ne usude da ih iznesu. Ovo stoga, jer krivične sankcije, u poređenju sa građanskim postupcima, mnogo više generišu odvraćajući efekat, čak i efekat zastrašivanja na slobodu izražavanja“, kaže Lučka i dodaje da pitanja klevete ne bi trebalo da budu na teretu državnih organa.
„Građanima je sada jeftinije da podnose krivične prijave i da ostavljaju državi da se brine o tome, te da čekaju rezultat i mislim da odatle dolazi većina od ovih 80 krivičnih prijava“, dodaje on.
Budući da u RS još uvijek nema sudske prakse u ovim djelima, naš sagovornik samatra da će se oni koji budu radili na ovim slučajevima vjerovatno savjetodavno konsultovati sa ranijom praksom koja je kod nas postojala, sa praksom u građanskim postupcima i praksom koja postoji u susjednim državama.
Po njegovom mišljenju najveći problem može biti u tumačenju odredbi, i od tužilaca i od suda.
“Kada je u pitanju tumačenje zakonskih odredbi, u samom tumačenju, odnosno primjeni zakona, nadležni organi su dužni da koriste standarde ljudskih prava koji su nastali u okviru slobode izražavanje. Tako će npr. morati da koriste praksu koju je stvorio Evropski sud za ljudska prava u tumačenju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, ističe Lučka.
On posebno naglašava sporne izraze u zakonu za koje nije posve siguran šta bi mogli značiti.
„Meni su npr. riječ štogod u krivičnom djelu iznošenje ličnih i porodičnih prilika, pa kovanica od opravdanog interesa veoma interesante, jer praktično ne možemo znati šta predstavlja štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica i na šta se sve to štogod odnosi. Mnogo apstrakcije postoji u ovom krivičnom djelu, pa će se vjerovatno u njegovom tumačenju koristiti iskustva iz Srbije odakle je kako mi se čini i prepisan dio iz zakona vezan za ovo djelo“, zaključuje Lučka.
Advokatica Biljana Radulović za Direkt kaže da još uvijek odbija da povjeruje da živi u društvu u kome je kleveta krivično djelo.
“Plaši me gdje će ovo društvo otići, jer smo kroz istoriju vidjeli gdje je šala, pjesma, satira i priča odvodila ljude i kako se tumačila. Plaši me broj prijava, broj budućih postupaka, osuda, a kada se radi o novinarima, i onemogućavanja u radu i bojazni za egzistenciju uslijed ovakvih postupaka”, kaže ona.
Svi sagovornici su saglasni sa tim da je na novinarima obaveza da poštuju pravila profesije, novinarski kodeks i da dobro provjeravaju svoje izvore i njihove navode. O potencijalnim nedoumicama poželjno je da se konsultuju sa pravnicima ili potraže savjet novinarskih udruženja.