Najstarija hercegovačka kafana "Uskok" - svjedok jednog vremena

Najstarija hercegovačka kafana “Uskok” – svjedok jednog vremena

U selu Korita, pokraj Bileće, na putu koji Gacko spaja sa Bilećom, i danas živi najstarija kafana u Hercegovini, koja neumorno priča priče o životu ovog kraja. Gostionica „Uskok“ ili, kako neki više vole da je zovu, „Kafana kod Novke“, može se slobodno reći, najčuvenija je kafana od Beograda do Dubrovnika.

Novka Trklja (desno)

Od 1928. godine, kada su je Tomo i Anđa Trklja otvorili u svojoj kući, ova gostionica bila je utočište mnogima, od hajduka, uskoka i komita, pa do žitelja hercegovačkog kraja, ali i bezbrojnih putnika namjernika koji su tuda prošli. Otuda i njen naziv.

Kuća je napravljena1921. godine, ali i danas, nakon skoro jednog vijeka, njen spoljašnji i unutrašnji izgled nije se mnogo promijenio. I tada je u kući bio napravljen toalet, doduše, nije bilo struje, vode, ni bojlera, ali je postojala kada, a voda se sipala iz kante sa slavinom. Osim toga, vremenom se nije promijenilo ni ono najvažnije – gostoljubivost njenih domaćina. Zbog toga ne čudi što je „Uskok“ bio i jeste nezaobilazno odredište mnogim velikim imenima poput Radoslava Bratića, Matije Bećkovića, Rajka Petrovog Noga, Moma Kapora, Miodraga Petrovića Čkalje, Petra Kralja, Dragana Bjelogrlića, Danila Lazovića, Mije Aleksića, Dragoslava Šekularca i drugih.

Novka Trklja, supruga Tomovog sina Milana, u porodicu je došla 1964. godine, a dvije godine kasnije počeo je njen radni vijek, tokom koga je dočekala i ispratila mnogobrojne goste. Ova stamena žena živi je primjer stare poslovice da na ženi kuća stoji, što objašnjava zbog čega je sinonim za „Uskok“ danas postao „Kafana kod Novke“. Gostionica je, priča naša domaćica, s mukom i tugom preživjela Drugi svjetski rat.

- Sve je teklo dobro do 1941. godine kada su svekra Toma i njegovog brata Đoka ustaše, zajedno sa još 132 Srbina iz Korita, bacile u zloglasnu Korićku jamu.Tada je svekrva Anđa sa decom pobjegla u Crnu Goru, a sve što su imali opljačkano je – objašnjava Novka.

Novka još čuva stari tefter

Pored kafane, vrata do vrata, Trklje su tada u svojoj kući držale i dućan. Tekstilnu robu i ostale potrepštine kupovali su u Sarajevu od jevrejskih trgovaca, a pošiljka je u Bileću stizala željeznicom, odakle bi se zaprežnim kolima dovozila do dućana. Ulaz i izlaz svega što je prodato i otkupljeno zapisivan je u „tefter“ koji se u porodici Trklja i danas čuva zajedno sa starim porodičnim fotografijama.

- Otkupljivali su vunu, loj, kožu, a prodavali metražnu i drugu robu. U dućan su dolazili iz raznih mjesta, od Ljubinja, Stoca, nevesinjske i gatačke opštine. Trgovalo se na malo, a sve je ostalo zabilježeno u ovom tefteru: ko je došao, šta je kupio, šta je prodao, šta je zamijenio za, na primjer, litar gaza, pola litra rakije. Jedan žandar sa Crkvica je, evo, tada kupio pet metara svile za dimije – pokazuje nam Novka dok listamo tefter.

Piće, vino i rakiju dovozili su, kaže, u mijehovima zapregom iz Konavala. Nekad su hladili piće u pećini koja i danas postoji unutar gostionice, ali je ne koriste više. Kaže da je sve bilo ljepše za popiti nego danas kada se hladi u frižideru.

Poslije rata porodica Trklja se vratila na svoje ognjište i kafana je opet počela da živi sa svojim gostima.

Do sedamdesetih godina, kada je postojala željeznička stanica u Bileći, „Uskok“ je bio druga kuća putnicima koji bi po snijegu pošli pješke prema Gacku, jer autobus nije vozio. Ovdje je noćivao i pokojni otac Simeon Dobrićevski kada bi krijući iz Stoca išao u manastir Ostrog, a tuda je prošao i kada je otišao da se zamonaši.

- U našu kuću smo primili mnoge ljude u nevolji i nekada je na jednom krevetu spavalo po četvero njih. Svi zajedno smo jeli i pili, kao porodica. Jednom prilikom su radnici koji su prepovarali ugalj ostali kod nas, jer im se kamion pokvario, pa su montirali gume ovdje u gostionici, još imaju dvije puknute pločice na tom mjestu. Cijepali smo ugalj tu i ložili ga u starinsku peć „bubnjaru“. Sve su to lijepe uspomene – prisjeća se Novka.

Nakon posljednjeg rata, ovdje su predahnuli i ranjenici iz Sarajeva koji su biciklima išli pod Ostrog u pratnji automobila. O utiscima koje su ponijeli od porodice Trklja svjedoči i zahvalnica koju su kasnije poslali. Naravno, to nije jedina. Zid i police iza šanka krase mnoge zahvalnice, plakete i priznanja, od one od ambasadora Rusije u Bosni i Hercegovini, pa do mnogih od Saveza guslara Republike Srpske, te raznih guslarskih društava iz naše i susjednih država.

Mnogi su ostali zahvalni Novki i njenoj porodici

Novka je, inače, poznata i po tome što voli gusle, pa nije ni čudo što su do sada njeni gosti bili svi poznati guslari sa prostora bivše Jugoslavije.

Porodica Trklja ranije nije proizvodila ništa, ali danas imaju svoju domaću rakiju i vino. Poznati su i po izvrsnoj jagnjetini ispod sača, a gosti kažu da ovdje niko nikad nije svratio da nije bio počašćen i ugošćen na najbolji mogući način. U to smo se, istina, i sami uvjerili.

Kafana Uskok

Nemoguće je prepričati sve priče kojima je ova čuvena gostionica svjedok, prosto ih je previše. Ali čvrsto vjerujemo da će one, ipak, naći put do narednih pokoljenja i da će na ovom mjestu još mnoge biti „zapisane“ kroz budućnost. Prestanak rada ove najstarije kafane u Hercegovini, kažu mještani, bilo bi kao gašenje jednog života.

Close