Sanja Tomanović - bajkerka iz Trebinja koja prkosi stereotipima

Sanja Tomanović – bajkerka iz Trebinja koja prkosi stereotipima

Nije rijetkost na trebinjskom asfaltu vidjeti motocikliste, ali da dvotočkašem upravlja žena, u Trebinju se makar, ne viđa često. Zvuk motora odavno je omađijao devetnaestogodišnju Sanju Tomanović iz ovog grada. Oko rođendanske želje za punoljetstvo, prošle godine, nije imala nikakvu dilemu – znala je da želi samo motor. Sanjinoj želji za dvotočkašem bilo se uzalud protiviti, a ona je zasukala rukave i naumila da i sama učestvuje u kupovini svog prvog mezimca na dva točka .

Sanja Tomanović

Dok se sprema za fakultet, koji je ove godine upisala u Novom Sadu, dio vremena provodi u očevoj autolimarskoj radnji. Šmirgla, vodenja, polira, boji... Ne zato što mora, već zato što voli.

Okružena autima, motorima, u prašini i poslu koji je, mnogi će reći, tipično muški, Sanja je spojila ugodno i korisno.

“Kada me vide u garaži, ljudi uglavnom pohvalno reaguju iako smatraju da je tu mnogo prašine i da je to prljav posao za žene”, priča Sanja za “Direkt”.

Od uspomena na djetinjstvo najljepše su, kaže, bile vožnje motorom sa ocem. Otac je imao motor i često je, tada malu Sanju, vozao. Kasnije ga je prodao, pa bi ga posuđivao od drugara kako bi sa Sanjom obrnuo koji krug. Dok su njenu stariju sestru zanimale neke druge stvari, Sanji je vožnja na motoru bila posebna zabava. To se nije promijenilo ni do danas.

„Motori su me oduvijek privlačili i jako sam željela da jednog dana imam svoj motor. Počela sam da radim sa tatom u radionici, svaki vikend sam bila u garaži i tako sam skupljala novac. Od tog novca sam kupila opremu za motor, a tata mi je prije 18. rođendana kupio prvi motor i tada sam bila jako srećna. Neopisivo. Prošle godine sam položila vozački ispit i sad konačno mogu da uživam u osjećaju koji mi to donosi. To je sloboda i ljubav“, priča Sanja za „Direkt“.

Savladati vožnju nije bila nikakva mudrost, naprotiv. Bilo joj je, kaže, čak lakše nego vožnja auta. Prvi put je sama sjela na motor tatinog druga i sve je išlo spontano. Vrlo brzo je savladala osnove, a na polaganju usavršila finese.

Komentare da motori nisu za žene, pogotovo ne za mlade žene, s osmijehom odbacuje. Za nju ni godine, ni pol, niti tjelesna građa nisu bitni. Važna je, kaže ona za „Direkt“, ljubav i sve ono što osjeti dok vjetar reže obraze u vožnji. Odijelo, kaciga, rukavice i štitnici sastavni su dio njene opreme. Kada sve to stavi, više ništa ne nedostaje da avantura, što je za nju svaka vožnja, može da počne.

Ne prihvatam te predrasude da su motori samo za muškarce. Stariji me ljudi često pitaju - šta će tebi motor, mala si ti za to, a još si i žensko. Ja im kažem - ja jesam mala, ali sam sposobna. Nije me uopšte briga kako me drugi doživljavaju. Ne vozim motor da bih privukla nečiju pažnju“, samouvjereno odgovara Sanja.

Vozi jamahu MT03 od 660 kubika, ali priznaje da ima želju da ga zamijeni novim, jačim.

„Volim sportske motore, ali, čini mi se, da tata nije oduševljen tom idejom. Vidjećemo šta će da kaže“, priča kroz osmijeh Sanja.

Voli brzu vožnju na otvorenim putevima iako još uvijek nije išla daleko. Najduža relacija bila je do Herceg Novog, a želja joj je da motorom proputuje „cijeli svijet“.

„Volim taj adrenalin i ja nemam nikakav strah kada sjednem na motor, to me ispunjava, osjećam se posebno, uvijek mi vožnja popravi raspoloženje. Međutim, porodicu je uvijek strah kada negdje krenem, zato se uvijek javljam kad stignem na odredište. Navika. Vrlo sam oprezna iako toga nikada ne može biti dosta. Imala sam jednu nezgodu, ali srećom, niko nije povrijeđen, ja sam prošla sa malo ogrebotina“, kaže naša sagovornica.

Ove godine je prvi put na trebinjsku motorijadu došla svojim motorom, a planira da u narednom periodu na njemu posjeti još koju. Prva destinacija bi mogla biti Sarajevo.

„Mislim da sam bila među najmlađim bajkerkama na motorijadi. Odlično je bilo, bila sam presrećna. Inače, upoznala sam mnogo bajkera, ali se uvijek posebno oduševim kada vidim ženu na motoru“, priča.

Još uvijek nije član trebinjskog Moto kluba „TNT“, ali jako bi željela da to postane. Nada se da će i to biti uskoro.

Želja joj je da savlada vožnju na zadnjem točku, paljenje gume, vožnju na stazi, ali i da nauči sve cake na motoru kako bi mogla sama da ga održava. Sada to rade provjereni majstori.

Sanja već sanja o svojim putovanjima i ocrtava rute kojima bi voljela da vozi.

Close